U Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u srijedu, 7. prosinca, u 19 sati, otvara se izložba slikara Matka Trebotića pod nazivom 'Mediteranski zapisi' koju će otvoriti predsjednik HAZU-a, akademik Zvonko Kusić. Izložba je otvorena do 27. siječnja.
vrijeme: 07.12.2011. 19,00
mjesto: Zagreb; Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayerov trg 12, Zagreb
Trebotićeve nove slike čudesni su pejzaži viđeni okom usamljena letača. U njima su jadranski otoci okupani svjetlošću nakon ljetne bujice. Apstraktne kompozicije u kojima živi još poneki znak i živ dinamičan crtež olovkom, gusto tkivo vertikala nastalih procurjevanjem tekućina i boja. Plod htijenja i slučajnosti istovremeno. U tom se procesu prožimanja akvarela i ulja, ugljena i pastela, slikar otvara i vjeruje svom čulu, izgara i sanja. Riječi i slike potopljene su do samog ruba čitljivosti. Forme nastaju iz boje, mrlje, kaplje i gestualnog poteza kistom. U toj ekspresivnoj uzbudljivoj bujici boje i oblika prisutno je samopouzdanje, mjera i šarm. Prisutan je minuciozan, jasan i čitljiv potpis Matka Trebotića, fino ispisan, jedva uočljiv znak.
Trebotićev crtež nije počelo, nije ideja za realizaciju slikarskoga djela, on nije potka, iako ga naslućujemo u potki slike. Crtež živi u epidermi slike i dominira njezinom površinom, govori više o intimnome životu umjetnika, o iskri njegova bića, od bilo koje slikarske kompozicije. Životni puls umjetnika vibrira u slikarskom tkivu. Plod je to i dubokih impresija koje se trajno roje i množe u psihi i brzo poput misli smiraj nalaze u polju slikarskoga kadra. Iz teksta Slavice Marković, autorice koncepcije izložbe, postava i predgovora
Pamćenje zavičaja, čitanje arhetipova, mjere ravnodnevnice, mjere koraka i lakta; bokopis i tloris starohrvatske crkvice koja u ranom srednjem vijeku sabire duhovno i nacionalno iskustvo, sve je to skriveno negdje u novoj, prosvijetljenoj Trebotićevoj slici, ali u fokusu je ideogram na podlozi od svjetlosti, u fokusu je postupak apstrahiranja. Svakim platnom na aktualnoj izložbi podastire ritam ideograma uvijek nalazeći uporišta u suvremenoj umjetnosti, u takozvanom lirskom ekspresionizmu.
Tako je došao do definicije vlastitog crtačkoga znaka, znaka koji levitirajući prolazi kroz svojevrsne transparencije. Znak nije ni tlocrt, nije ni slovo, nije kopija biljega u kamenu to je Trebotićev ideogram koji sve to sabire. Sabire u slojevitim slikama, zastrtim jednim, drugim, trećim slojem. Kroz njih doslovce, iz sfere u sferu, vidimo duhovnu podlogu, virtualni temelj – u svjetlosti. Preslojavaju se znakovi i zbrajaju značenja. Davno otvorena vrata krajolika ostala su otvorena za duhovna (i duhovita) preklapanja tlocrta i pismena, fragmenata kamena s lišajem i grafizmom glagoljice. Iz teksta Lilijane Domić
