Danas, 10. svibnja, s početkom u 20 sati, u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, otvaraju se dvije samostalne izložbe: izložba Nataše Bezić 'Osobna područja sive' te izložba Mateja Pečenika 'Kaleidoskop stanja'. Izložbe će predstaviti Eugen Borkovsky.
vrijeme: 10.05.2013.
mjesto: Grožnjan; Gradska galerija Fonticus
Niz prostora moguće realnosti podastire slikarica Nataša Bezić. Radove na ovoj izložbi možemo doživjeti kao ideogramske otvore u bjelini galerijskih zidova. Prolazeći postavom kojim dominiraju sivi tonovi, nije lako odlučiti da li ovaj ciklus pripisati odjecima povijesne jave ili autoričinim privatnim trenucima. Ciklus nosi mnoge asocijacije i pozive na razmišljanja. Narativnost je svedena na minimum. Promatrajući radove, moramo zanemariti moguću asocijativnost motiva. Novi ponuđeni artefakt pogledajmo čist, oljušten od hotimičnosti i predznanja. Trud se isplati: pred sobom imamo kolekciju izvrsnih 'portreta' osobnih stanja koji ne zanemaruju realnost okruženja. Insinuacija mogućeg materijalizira se u plošnom formatu slike.
Radovi izmiču čvrstom stilskom određenju. Pokušavajući proniknuti proces nastanka, čini se kao da oblikovanje mrljama i potezima gdjekad zaustavlja nakanu autorice. Opet, ponegdje, upravo nakupina inicira daljnje istraživanje. Preklapajući crtež i slikarski postupak umjetnici ne nedostaje kombinatorike ni energije. Tvoreći apstraktne svjetove, ona ne bježi od rubnih područja figuracije. Ovu igru na oštrici odrađuje pošteno. Tu i tamo nalazimo asocijacije arhitekture ili pejzaža. Nižući radove, ona istražuje mogućnosti materijala, ambivalentnost oblika, repertoar osobnih stanja. Prolazeći od rada do rada otkrivamo različito tretirane elemente koji se ponekad ponavljaju. Zapažamo da autorica njima eksperimentira. Možemo nazrijeti ponuđeni karakter prostora slike: skup osjećaja koji oblik pretvaraju u proživljeni stav. Oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara svoj doživljaj. Kroz dijapazon insinuacija mogućih oblika, materijaliziranom doživljaju, poklonjena je razložnost postojanja. (..) iz teksta Eugena Borkovskog
Matej Pečenik predstavlja izbor recentnih radova. Pred nama je niz oslikanih površina snažnog ritma i razigranog kolora izveden akrilnim bojama na platnu. Slikar se koristi namazima boja ali često oblike definira potezima olovkom, grafitom. Kompozicije su raspršene gestualnim činjenjem. Oblici često završavaju izvan formata pa radovi djeluju kao isječci. Elementi su raštrkani a autor nam rijetko nudi oslonac za pogled. Često sami moramo pronalaziti i izdvajati oblike. Solidni formati ispunjeni su intervencijama. Na površinama nalazimo nadslikavanje, uslojavanje, prelijevanje boja. Teksture i otoci snažnog kolora uz gestualne poteze pridružuju se neskrivenim tragovima curenja boja. Sve intervencije materijalima kojima se autor služi u funkciji su dramaturgije radova. Očita je intenzivna želja za izgovorom, interpretacijom doživljenog.
Na svim slikama raspoznajemo oblike portretnih situacija. Lice nosi oznaku identiteta. Obrazi otkrivaju naše unutarnje stanje ili nose željenu grimasu. Lice je dio tijela koji je neponovljivo osoban, koji nas označava kao pojedinca. Tijekom povijesti čovjek je najviše obrađivan likovni motiv. Ponekad je vizualiziran prikazima tijela a ponekad je pažnja usmjerena na glavu. U ovom slučaju, Matej Pečenik pažnju pridaje glavi. Uvijek su to lica bez drugih dijelova tijela. Autor motive ne postavlja u definirani ambijent. U prvi plan plasirani su glavni likovi koji bi trebali nositi težinu ideje pojedinog rada. Modeli su zadubljeni u svoje trenutno stanje: razmišljanje, opuštanje, komuniciranje pogledom. Neka lica djeluju kao maske. Naziremo djeliće karaktera. Često pozadinu čine neki drugi likovi koji doprinose napetosti scene, ponekad onirički a ponekad u nekom načinu međuljudske komunikacije. (..) iz teksta Eugena Borkovskog
