U predvorju Galerije Vladimir Filakovac, u ponedjeljak, 12. ožujka, u 19 sati, otvara se izložba fotografija Slavke Pavić pod nazivom 'Mala retrospektiva'. Izložbu će otvoriti likovna kritičarka Branka Hlevnjak, uz nastup glazbenice Dunja Knebl. Izložba je otvorena do 29. ožujka.
vrijeme: 12.03.2012. 19,00
mjesto: Vukovar: Gradski muzej Vukovar, Galerija Oranžerija
Ova izložba svojevrsna je mala retrospektiva fotografija Slavke Pavić. Obuhvaća fotografije mekih zagorskih krajolika, kamenih struktura, začudnih stogova međimurske konoplje, portrete (rastrirane i uobičajenog zrna), itd.
Među različitim fotografijama nastalim u dugom vremenskom razdoblju, nalazi se i prva Slavkina fotografija djevojčice pred zavojitim ulazom u Hrvatsko narodno kazalište, kao i njezine antologijske fotografije, koje su svoje mjesto našle u različitim pregledima povijesti hrvatske fotografije: od onog 'Hrvatska fotografija od tisuću devetsto pedesete do danas' Muzeja suvremene umjetnosti preko dragocjenog foto-albuma 'Zagrebačke fotografije' u izdanju Fotokluba Zagreb, do knjige 'Fotografkinje' u mom izboru i interpretaciji značajnih fotografkinja koje su svoje fotografske opuse započele u 20. stoljeću.
To su fotografije koje pokazuju onaj najviši nivo autoričine tankoćutnosti, profinjeni odnos prema svjetlopisu kao osobitom fenomenu u kojem je prepoznavanje fotogeničnog motiva važnije od njegova sadržaja. Prepoznati u mnoštvu svakodnevnih mijena i okinuti 'svoj izbor pogleda', to je vještina koju autorica opisuje kao svojevrsni fotografski dar. Geometrizam koji je negdje u podlozi svih ovih antologijskih fotografija (U prolazu, 1951., Kompozicija, 1956., Šetači, 1959., Plaža, 1968., Konjanici, 1969. Trkači, 1970., Drvena arhitektura, 1970., itd.) ima i svoju razvojnu liniju.
Ona kreće od formalne ljepote, preko filmskih zaustavljenih sekvenca, do postmodernističkog dualizma i osobite zaleđene slikovitosti, pa sve do reportažnog duha. Jer tko bi i zašto zaustavljao fotografkinju da fotografira ono što poželi, u čemu osjeća ljepotu i neku važnost, zbog čega zaustavlja na trenutak pokret (i vrtnju) i ne da suncu da promijeni izgled odabranog. Bicikl pod prozorom, ili u ručnik omotana kosa, ili neki pokret uhvaćen na ulici, portret poznatog ili nepoznatog, sve to u trajanju, kroz vrijeme, kroz izložbe i ponavljano gledanje, napokon postaje dio usvojenih slika, dio nezaobilaznih ugođaja, dio prijeđenog života, ili točnije viđenog i za nas odabranog.
Ako sam poglavlje o Slavki Pavić u spomenutoj knjizi nazvala 'Formalistička strujanja' misleći dakako na osobitost njezine fotografije, mogla bih ga isto tako promijeniti u Slavka Pavić - lovica na fotogeničnost! Nekad s crno bijelim filmom, danas s kolorom. Pa vjerujem, da ćemo jednom zgodom i ovo, novo, razotkriti. Branka Hlevnjak
