Maja Marković i Natalija Škalić / Između redaka

'Arte programmata' podrazumijevala je da je umjetničko djelo građeno od unaprijed predviđenog broja jednakovrijednih jedinica podvrgnutih strogo nadziranom poretku-programu, no iako je od izložbe pokreta prošlo šezdeset godina, propitivanje strukture aktualnije je nego ikada. U dobu gdje se socijalni nemir javlja kao posljedica ustaljenih shema društvenog poretka, javlja se neizvjesnost, nesigurnost, strah I pitanje; Što ostaje kad dovedemo u pitanje strukturu samu? Koje je točno ono drugo stanje? Ono što je nekad u Majinim radovima bila kartografija prostora, sad se probija u krhku linearnu konstrukciju u prostoru, neobičnih kutova koja u gledatelja provocira osjećaj nelagode. Odnos subjekt-objekt ne postoji, anti-konstrukcija jedva drži crteže koji jednako površno lebde u njenim nestabilnim  kutovima. Linije koje su se još u 'Smetnjama' oslobodile oblika koje su tvorile, demonstrativno napuštaju format, gube smjer, a format se izdiže iz plošnosti papira u amorfnu trodimenzionalnu strukturu. Redukcijom svakog elementa pojačava se osjećaj opozitnih stanja, postojećeg i nepostojećeg, stvorenog i slučajnog, a mentalne slike bivanja, sjećanja, osjećaja kao kopije blijede u svojevrsni deja vu.

Jedino što je opipljivo je neizvjesnost, jedini adhesiv, mizanscena, međukat, međuprostor, limb; prijelaz u slijedeće stanje je sugerirano ali ne i trajanje ni rezultat. Ako je težina i zaustavljenost prije postojala u Majinim radovima sad je pokrenuta, stabilnost arhitekturalne perspektive kolabirala je u neizvedive kutove. Više nema mostova koji ne odvode, ceste bez smjera, poluprisutnih ljudi, neizvjesnost je animirana, a nulta točka inercije implodira u ono što Karl Pribram naziva 'Superhologram', mjesto gdje prošlost, sadašnjost i budućnost paralelno postoje.  Nestaju uzrok i posljedica, ostaje tek prostor između događaja, čitanje 'između redaka'. Ako više nema kraja, što ostaje kad sve nestaje? novi nastanak….?

Da li je ispravan kut gledanja ili kut iz kojeg smo gledani, pitanje je kojim se Natalija bavi i u svojim recentnim radovima. Ako je u prijašnjem radu '1:10' promatrač bio svojevrsni 'veliki brat', a svi građevinski i estetski parametri izložbenog prostora u potpunosti kopirani u njenu identičnu deset puta umanjenu 'sestru', sada se tzv. 'maketa' želi osloboditi svoje 'maketičnosti'. '1:20' pretendira, ne samo svojom doslovnom umanjenicom biti konkurencija velikom galerijskom pandanu već i svojim statusom. Redukcijom stijenki zidova u linearnu armaturu prostora, mala Akademija svodi se na transparentnu konstrukciju dopuštajući da se u potpunosti veliki prostor prožme s manjim. Postavljanjem reljefno građene slojevite skulpture kocke unutar male galerije, postavlja se i pitanje da li njena skulptura više znači u umanjenom prostoru koliko taj umanjen prostor znači velikom; stvarajući svojevrsni doppelganger koji se drznuo natjecati s originalom.

Ako je Maja dovodila u pitanje uvriježene strukture stabilnosti, Natalija to isto čini provocirajući 'pravu' galeriju situacijom u kojoj je važnost skulpture unutarnje  galerije sigurno veća jer skulptura kocke se čini veća od galerije same, a gledatelj više nije superioran promatrač već beskompromisno uvučen sudionik u novu galeriju po novim pravilima. Što je izloženo? Galerija? Skulptura galerije ili skulptura unutar skulpture? Na sceni gdje publika preferira radove velikih formata, Natalijin mikrokosmos nudi mogućnost inverzije statusa poput paralelne stvarnosti koju možemo promijeniti samim htijenjem. Što je ono što nam preostaje osim pitanja samog? Karla Šuler

Maja Marković rođena u Zagrebu 1979. godine. Diplomirala slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti 2011. u Zagrebu u klasi docenta Ante Rašića. 2005. studira 3 mjeseca na ljubljanskoj Akademiji za likovnu umjetnost (odsjek za oblikovanje, prof. I.Paik). Od 2007. kontinuirano izlaže na nekoliko samostalnih izložbi: 2011. izložba 'Događaj' u Galeriji SC, Zagreb i Galeriji Anex u Puli, 2012. izložba 'Oslanjanje' u Galeriji Otok u Dubrovniku. Sudjelovala je i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Za svoj rad primila je nekoliko priznanja i nominacija: 2007. finalist je za nagradu Radoslav Putar koje Institut za suvremenu umjetnost dodjeljuje mladim umjetnicima, 2008. godine nominirana je za Vjesnikovu nagradu za likovnu umjetnost Josip Račić, a 2009. Hrvatsko društvo likovnih umjetnika dodjeljuje joj nagradu za najboljeg mladog umjetnika u toj godini. Član je HDLU-a i HZSU-a. Radi u Zagrebu.

Natalija Škalić rođena u Zagrebu 1980. godine. Završila je Školu za tekstil, kožu i dizajn 1998. u Zagrebu. 2000-./2001.upisuje  Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek. 2011. diplomirala u klasi prof. Peruška Bogdanića, odsjek kiparstvo. 2004. Nagrada Hrvatske gospodarske komore Voditeljica  slikarske radionice Studentskog Centra u Zagrebu od 2007./2009. Sudjelovala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama  ( HDLU-PM, galerija Karas,galerija Križić-Roban, galerija MMC Luka, galerija Kortil…..). Član HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.