Izložba 'Lilliput Ceramics' je po obimu svojevrstan muzej suvremene umjetničke keramike. Kvalitetu mnogih izloženih djela potvrdio je i međunarodni žiri u sastavu Arnold Annen (Švicarska), Gabi Dewald (Njemačka), Suku Park (Koreja), Diana i Igal Silber (USA), Anamarija Stibilj Šajn (Slovenija), te iz Hrvatske akademik Tonko Maroević kao predsjednik žirija, Valerija Mrkobrad, Saša Pavković i Goran Štimac, koji je dodijelio dvanaest nagrada i šesdeset i dvije počasne diplome, od kojih je deset pripalo hrvatskim umjetnicima.
'Najvažnije značajke ove zbirke su velika umjetnička sloboda korištenja medija keramike, skoro zanemariv postotak uporabnih djela, tj. radova koji bi se eventualno mogli svrstati u područje tzv. primijenjenih umjetnosti, te utjecaj na suvremena stremljenja u likovnim umjetnostima. Jasno mali format, s ograničenjem od 17 centimetara, je ponovno ukazao na svoju opravdanost jer je omogućio mnogim kreativcima da se ogledaju na svjetskoj likovnoj sceni bez posredovanja.
Nijedna tehnika likovnog izražavanja nije ravna keramici po univerzalnosti korištenih sredstava i po prvotnosti postupka. U njoj se zemlja vjenčava s vatrom, a voda i zrak su nemimoilazni svjedoci, u njoj oblici nastaju logikom rasta iz mase i snagom kohezije koja drži na okupu sve čestice. U keramici svaki put iznova oživljuje misao grčkih mudraca o četiri elemenata koji tvore svijet, u njoj se trajno obnavlja mit o demijurškom nastanku ljudskog lika. Širina tvarnih i kulturalnih asocijacija upućuje na područje stvaralačke slobode, ozbiljnost zanata i logika tehnike govore o potrebi stvaralačke discipline, strogosti prema mogućnostima izraza.
Anika Teder
Disciplina i strogost još su uvećani zahtjevom za malim formatom, za minijaturnim dimenzijama. Ali ograničenja u veličini mogu i moraju biti pozivom na sabranost. Umjesto razmetljive brbljavosti treba se odlučiti na lapidarnost i sažetost. A od grumena zemlje može se očekivati da će uzvratiti kozmičkom težinom , od zrna mašte smijemo se nadati prozračnosti i lakoći oblikovanja. Na taj će način sićušna keramika biti i statički uvjerljiva volumenom zaokružena, gravitacijom za tlo vezana, a istodobno spremna za imaginativne uzlete, za levitaciju u prostore onu stranu svakidašnjice i običnosti.
Treba pozdraviti upornost kojom se obnavlja i nastavlja Svjetska izložba male keramike u Zagrebu. Prevladavanje teškoća koje su spriječile trienalno održavanje znači još jači poziv za održavanje tradicije. Izložba je, naime, zamišljena kao potvrda likovnih dometa sredine u kojoj se izložba održava, kao evokacija dosegnute razine niza naraštaja hrvatskih keramičara ( i inih umjetnika što su se u tom mediju ogledali), ali i kao znak otvorenosti prema svjetskim tokovima, znak potrebe odmjeravanja u univerzalnim razmjerima. Dakle, i na ovom primjeru neveliki uzorak može poslužiti da u njemu odjekne duh velikih prostranstava, da se prepozna bogatstvo i raznolikost svijeta.' Tonko Maroević
