Lela B. Njatin: Djevojka sa zviždaljkom

Izložba je organizirana u suradnji s Mestom žensk i Kulturom 21, Slovenija i programom Radionica križanja, Hrvatska. Kustosica: Lilijana Stepančič
 
Izložba predstavlja izbor radova slovenske vizualnne umjetnice Lele B. Njatin, koji su nastali između 2011. i 2014. godine i koji predstavljaju primjere delegiranih performansa, suvremenih koreografskih djela, anti-spomenika i body arta. Njihovu zajednička nit prožima načelo participativne umjetnosti, koja se može sažeti u pitanja, koliko je mene u drugima i koliko je drugih u meni? Seriju radova povezuje slika Djevojke sa sviralom, koja je vizualno utjelovljena u umjetnici, u crnoj dugoj haljini i najčešće sa zviždaljkom, onakvom kava se koristi u sportu. Izložba uključuje dokumentarni film Rudija Urana  Pucnjevi u Kočevju, koji bilježi nastupe Lele B. Njatin.

Izvor niza performansa Djevojka sa zviždaljkom, je u istoimenoj odličnoj modernističkoj javnoj skulpturi, izlivenoj u bronci, koju je 1963. godine napravio akademski kipar Stane Jarm. Skulputa je izvedena u reduciranom realizmu zapadnog modernizma pedesetih godina prošlog stoljeća i predstavlja prijelomni početak socrealističkih javnih spomenika. Godine 1963., kada je Lela. B. Njatin rođena, skulptura je podignuta na fontani na današnjem Trgu Sv. Jerneja u Kočevju, dakle, u malom regionalnom gradiću, kojega su poput mnogih drugih gradova u bivšoj Jugoslaviji obilježili industrijalizacija i ubrzana urbanizacija.
 
Lela B. Njatin je u djetinjstvu živjela u stambenom bloku koji je sagrađen na istom trgu kao i spomenuti spomenik. Djevojka sa sviralom Staneta Jarma u njezinim radovima oživljava ekstrakt vlastite prošlosti, postala je nosilac snažnih intimnih uspomena i kolektivnih kulturnih značenja, okidač za mnoge od njezinih Djevojaka sa zviždaljkom. Sadašnje Djevojke sa zviždaljkom su neopipljiva tvar koju umjetnica gradi uz suradnju sa sudionicima,  razgrađuje ili nadograđuje iz djela u djelo, time što je postavlja u razne konkretne stvarne situacije. Otvara kulturna, sociološka i politička pitanja kao što su: kako se konstituiraju društvena moć i kulturna paradigma; kako osobno postaje opća povijest; kako transformirati umjetničke kanone i kako djeluju procesi institucionalizacije. Ona ne govori izravno o konkretnim intimnim stvarima, već posredno, snažnim ali ne i monumentalnim, senzualnim nabojem koji prožima djela, sugerira da u pozadini stoje intimni događaji.
 
Njezini radovi nastavljaju tradiciju koju konstituiraju povijesne avangarde na početku, i globalne neo-avangardne prakse u drugoj polovici prošlog stoljeća. Mora se reći da djela Lele B. Njatin ne teže ostvarivanju kulturne geste, pripisane Marcelu Duchampu, koji govori o institucionalnoj ulozi galerije kao prostora koji stvara umjetnost. Bliže joj je  Duchampova dekonstrukcija i subverzija slike. U konceptualizmu joj je bliža utopija koja predstavlja umjetnost kao snažnu društvenu supstancu, a koja je danas tako rijetka u suvremenoj umjetnosti. Toj tradiciji dodaje obrate, koji se odnose na egzistencijalizam, Heideggera i Hegela. Time radovi dobivaju snažnu filozofsku komponentu.
 
Sama kaže sljedeće: "U umjetnosti je predstavljanje stvarnosti pokušaj kako da se iz stvarnosti iskopaju dublje biti. To pokušavanje je obećanje da će umjetnost dati istinu o svijetu. Ne radi se o mojem autentičnom osobnom uvjerenju, nego o kulturi, u kojoj sam rođena."
 
Zato su pitanja, koliko pitanje mene u drugima i koliko je drugih u meni, odličan odraz njezinog umjetničkog creda.
 
Lela B. Njatin (1963.) je publicistknja, književnica i likovna umjetnica. Između 1975. i 1985. godine bila je članica umjetničkih kolektiva konceptualne i mail art umjetnosti Westeast, Maj 75 i Signalizam. Od 2010. godine radi na interdisciplinarnim projektima, instalacijama, performasima i djelima participativne umjetnosti, anti-spomenicima i body artu. Njezina prva izložba bila je DASEVIDIDASENEKIDELA u Likovnom salonu u Kočevju (1980.), dok je njezina prva samostalna izložba pod nazivom Nisam htjela znati, ali sam saznala održana je u Galeriji Vžigalica / MGML u Ljubljani (2013.). Napisala je nekoliko književnih djela, uključujući Netrpeljivost (1988), Divovo Srca (1996.), Zašto se baka ljuti (2011.). Sudjelovala je u međunarodnom panelu festivala Mesto žensk u Ljubljani o ženskoj književnosti (1995) i kao dramaturg u Prisebnost u samoći sa solo poetičnim kratkim komadom Samoća (2003.).

Miroslav Mićanović je hrvatski književnik, pjesnik i izdavač. Njegova izdavačka kuća Naklada MD objavila je 1997.  knjigu Netrpeljivost by Lele B. Njatin.

Lilijana Stepančič je kustosica suvremene umjetnosti iz Ljubljane.