U subotu, 13. rujna, u 19, 30 sati, u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu, otvara se izložba Relje Rajkovića 'Posejdon i Hefest' te samostalna izložba Krešimire Gojanović 'Transkripcije identiteta'. Izložbe će, u prisustvu autora, predstaviti Eugen Borkovsky.
vrijeme: 13.09.2014. 19,30
mjesto: Grožnjan; Gradska galerija Fonticus
Relja Rajković predstavlja kolekciju trodimenzionalnih predmeta malog formata realiziranu u prošle dvije godine. Radi se o objektima izvedenim raznorodnim intervencijama iz Hefestove palete elemenata. Sastavnice ovih objekata su bakar, srebro, željezo, mesing, alpaka, rodij, iridij, paladij… Uz ove plemenite i poluplemenite kovine autor koristi i druge materijale i tehnike. Oblikovanje zahtijeva preciznost, maštovitost, strpljivost i prilagodbu kompliciranoj tehnologiji. Podastrti rezultati govore o visokom stupnju iskustva u korištenju tehnologija i materijala koje njegova umjetnička vizija uspijeva staviti pod kontrolu i uvesti u snatreni oblik. Razgledavajući ove objekte, koji su po dimenzijama manji čak i od ekrana kompjutora, može se otkriti mnogo rafiniranih detalja. Predstavljeni zbirovi oblika na svakom pojedinom radu izazivaju pažnju. U prvi mah bivamo zbunjeni pred ovom kolekcijom. Čini nam se da je prisutna heterogenost motiva/oblika. Kasnije, uočavajući elemente počinjemo prihvaćati cjelinu. Još kasnije, otkrivajući premisu ovog projekta, situacija postaje sasvim jasna. (..)
Krešimira Gojanović u ovom predstavljanju nudi izbor radova nastalih tijekom proteklih desetak godina. Već je na prvi pogled jasno da nas umjetnica prisiljava na pomno ili opetovano razgledavanje raskošno ispunjenih površina. Ona progovara nestrpljivim, ali ukroćenim linijama koje predstavljaju armaturu radova. Rijetko slučajno, a uvijek maštovito, čvrsti potez pojavljuje se kao obrub oblika ili sekvence unutar pojedinog rada. Kadrovi su strogo podijeljeni iako konglomerat motiva čini dojam prekrivanja. Na radovima često nalazimo više figura uz dezenirano razrađene prostore. Linija se, nakon glavnih oblika, nastavlja minucioznim, ujednačenim grafizmima. Skoro sva polja su ispunjena, ponegdje snažnim kolorom, a ponegdje ornamentalnim znacima, rasterom crtica, točkama ili potezima koji nalikuju rukopisu.
Na radovima je ponuđeno prepoznavanje motiva, no ponegdje halucinatorne kombinacije promatrača dovode u nesigurnost iščitavanja. Pregledavajući postav, pitamo se kada, gdje, zašto, kome i kako se dogodilo. Pred nama se nižu simbolične situacije koje moramo dešifrirati poput rebusa. Neke radove možemo doživjeti kao isječke za crtani ili animirani film ili scene uličnog slikarstva. Motiv je umjetnici potreban kao poprište na kojem može izgovoriti propitivanje. Ona integrira elemente čiji smisao usklađuje osobnim promišljanjem, a usput domišlja njihov arhe/tipski status.. iz tesktova Eugena Borkovskog
