Krešimir Sokol i Andrej Zbašnik izlažu u Grožnjanu

Krešimir Sokol predstavlja novi likovni niz koji korespondira s uličnim slikarstvom, grafitima. U rezultatu, pri pogledu na ove radove, postajemo svjedoci razigrane igre oblicima bez mišljenog oslonca za pogled. To može biti detalj u crvenoj boji, natpis 'Number' koji je zapravo pseudonim autora. Kompozicija je razdijeljena fragmentima, koji su dijelovi napisa, slova ili brojeva. Često je elementima dodana sjena pa imamo dojam reljefa. Radovi djeluju ekspresivno bez obzira što autor koristi samo crne, bijele i sive tonove. Ponegdje obrubi ploha elemenata bivaju naglašeni, a ponegdje se nastavljaju. Ritam je izrazito naglašen  gustoćom i frekvencijom slikovnih segmenata. Frekvencija  se mijenja od rada do rada a ponekad i unutar pojedine grafiterske kompozicije. Elementi izlaze iz formata. Intenzitet ne prestaje pri rubu što prenosi i naglašava uzavrelost urbanog miljea.


Sokol ovime inicira, pokreće, oživljava komunikaciju. On nam ne nameće stav niti izgovara svoju osobnost ali nas grafiterskim načinom igre uvlači u promišljanje o suvremenom povijesnom trenutku. Ne možemo preskočiti događanja kojima smo okruženi. Opet navodim: Od vulgarne domaće predizborne kampanje do neposluha vladajućoj eliti na ulicama New Yorka, Atene, Londona, Brisela ili Berlina. Ovdje, u ovom ipak umjerenom provincijskom području, situacija je stabilnija a reakcije su umjerenije ali nam polako raste tenzija nezadovoljstva stanjem u ostatku države, kontinenta, svijeta. Podivljali kapital, državnici u funkciji menađera umjesto demokratski izabranih predstavnika naroda koji se o narodu i brinu, doprinose urušavanju cijelog sistema. Već smo odavno svjedoci eksploatacije i uništavanja Afrike, borbe za prevlast nad naftnim resursima na bliskom istoku, nametanja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma.

Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da si time odsijeca vlastitu stabilnost. Kao i sve dosadašnje monetarne krize i ovu će platiti srednji i najsiromašniji sloj stanovnika. Grafit i ulično slikarstvo još je jedan od načina osobne građanske neposlušnosti. Iako nije započeo s grafitima '15. X', Sokol reagira, 'prlja' javne površine nečim osobnim. On se ne koristi političkim parolama. On uzima brojeve. A, zar u ovo vrijeme kapitalističke hipokrizije nisu jedino brojevi važni? Iz teksta Eugena Borkovskoga

Krešimir Sokol  rođen je 1957. godine. Slikar i kipar. Izlagao samostalno i skupno u zemlji i inozemstvu u razdoblju od 1986 - 2011. Dobitnik je nekoliko nagrada. Član HDLU Rijeka i HZSU. Živi i radi u Rijeci.
 
Andrej Zbašnik nastavlja osobni niz izlagačke prakse kojeg je još 2003. godine nazvao  Organizam žive umjetnosti. Ovaj put se odlučuje za tri vrste predmeta kojima gradi likovnu prezentaciju. To su printevi fotografija autoportreta obrađeni kompjuterskom tehnologijom, role toaletnog papira i vreće za odlaganje smeća. Kombinacijama bizarnih elemenata određuje prostor i značenje galerijskog mira. Zbašnik pod reflektore izvlači neobične predmete. On se s njima odlučuje poigrati a time, sebi i nama, prirediti angažirana iznenađenja.

..Izložene artefakte predstavljam kao projekt jer nose karakteristike zatvorene cjeline. Radovi su nastali na temelju autoportretnih fotografija. No, ovo nije izložba portreta. Ovo je kolekcija podcrtanih stanja. Prezirući artificijelnost umjetničkog jezika autor ga izvrgava neuobičajenom gradbenom materijalu. Domišljanje oblika u smjeru autorove ideje rezultiralo je apliciranjem začudnih detalja. Prostorni dijelovi projekta imaju iskazano porijeklo i materijal: to su role toaletnog papira i vreće za smeće. Autor poštuje materijal i ne sakriva mu bit unatoč tome što, vođen nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja standard doživljaja. Role papira postaju stupovi, vreće za smeće postaju slikarski radovi a portreti odrednice osobnog. 


..Prolazeći galerijom postajemo svjedoci priče o propitivanju pozicije umjetnika. Problem osobnog u umjetničkom i problem plasmana umjetničkih radova je višestoljetni problem. No, umjetnicima još uvijek predstavlja ideju za tematiziranje. Pored toga, ovaj projekt progovara o suvremenom stanju civilizacije u koju smo uronjeni. iz teksta Eugena Borkovskog

Andrej Zbašnik rođen je 1976. godine u Rijeci. 1994. godine upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, sadašnji Filozofski fakultet, odsjek za likovnu kulturu. Na fakultetu, za dodatni izborni predmet izabire slikarstvo, u kojem se usavršava uz vodstvo ak. slikara Marijana Pongraca i ak. slikarice specijalistice Ksenije Mogin. Diplomirao je 1999. godine. Aktivno se bavi likovno – umjetničkom praksom i pisanjem. Do sada realizirao nekoliko samostalnih izložbi slika, umjetničkih projekata i koncepata. Sudjelovao na više skupnih izložbi.