U Multimedijalnom institutu Mama, u petak i subotu, 7. i 8. lipnja, održava se konferencija pod nazivom 'Ideja radikalnih medija', koja ima za cilj sagledavanje radikalnih medijskih praksi u umjetnosti, javnoj komunikaciji i političkom djelovanju, nastalih u posljednja dva desetljeća.
vrijeme: 07.06.2013.
mjesto: Zagreb; Multimedijalni institut, Preradovićeva 18
Konferencija se organizira u kontekstu dviju izložbi o Arkzinu: izložbe 'Izgledi Arkzina' koja je trenutno u tijeku u Galeriji Nova i izložbe Instaliranje javnosti koju otvaramo najesen. Arkzinov izdavački i aktivistički rad anticipirao je i reflektirao taktičke medijske prakse koje su se početkom 1990-ih kristalizirale u preplitanju političkog trenutka – obilježenog jugoslavenskim ratovima i alterglobalisitčkim otporom – s tehnološkom pojavom (ranog) Interneta.
Do sredine devedesetih Internet je već ušao u široku svakodnevnu upotrebu, otvarajući perspektivu radikalno demokratizirane javne komunikacije. Tehnološke inovacije u masovnoj komunikaciji tijekom 20. stoljeća uvijek su budile nadanja da ćemo konačno dobiti dvosmjerni medij u kojem će svatko moći govoriti najširoj javnosti. Međutim, te su nade uobičajeno ubrzo bivale razočarane konkretnom implementacijom tih inovacija, a što je redovito rezultiralo upravo većom komercijalnom i političkom kontrolom nad medijskim prostorom. Ovog puta je to trebalo biti drukčije.
U tehnološkom pogledu distribuirano i u društvenom karakteru kolektivno ustrojstvo Interneta nudilo je razloge za vjeru da će ovo konačno biti trenutak kada ćemo moći prestati mrziti medije i prihvatiti se zadatka da postanemo mediji. U mnogim aspektima to se zaista i dogodilo. Internet je radikalno demokratizirao javni govor i pospješio mogućnosti političkog organiziranja. I dok je tako olakšavao razmjenu i koordinaciju u globalnim razmjerima, istodobno je poticao stvaranje novih oblika društvenog organiziranja i angažmana u posve lokalnim razmjerima. Dapače, upravo je kritička oštrica internetskih praksi često bila u većoj mjeri vezana uz fizički prostor i stare medije kao tisak no što se to moglo pretpostaviti.
Međutim, mnogo toga se promijenilo od devedesetih. Budući da su tehnološke promjene – koje su potakle nastanak novih medijskih praksi i koje su od tih praksi s vremenom napravile mainstream – uzdrmale temelje starih medija, logika kojom je tehnološki razvoj primarno potčinjen zakonitostima kapitalističkog tržišta i ekspanzije nalagala je da se tehnološki razvoj Interneta treba preusmjeriti – prebaciti se s obećanja mnoštva neovisnih medijskih proizvođača na imperativ masivnog praćenja i komodifikacije ponašanja publike. Ni ova tehnologija neće se pokazati narodnom tehnikom, kao što tehnologije to nikada ni nisu bez praksi prisvajanja i podruštvljenja. Tu se ocrtava nedaća naše trenutačne situacije: u trenutku kada je kritička analiza i radikalna praksa isto tako urgentno potrebna kao i prije dvadeset godina, mi na potencijal radikalnih medija gledamo sve skeptičnije.
Konferencija će pokušati rasvijetliti upravo taj povijesni luk i tu sadašnju nedaću, a u tom pokušaju sudjelovat će istaknuti teoretičari, umjetnici i praktičari, kako pojedinci tako i kolektivi, koji su i sami sudjelovali u kritičkom razmatranju tih procesa tijekom protekla dva desetljeća: Clemens Apprich, Vuk Ćosić, Branka Ćurćić, Luka Frelih, Anthony Iles, Eric Kluitenberg, Dejan Kršić, Zoran Pantelić, Matteo Pasquinelli, Katarina Peović Vuković, Ana Peraica, Joanne Richardson, Gerald Raunig, János Sugár i Vera Tollmann. Konferencija je na engleskom jeziku.
Program
