U nedjelju, 31. listopada, u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, s početkom u 20 sati, održat će se 5. u nizu koncerata posvećenih integralnom opusu za orgulje Johanna Sebastiana Bacha. Koncertom pod nazivom 'Između Lüneburga i Hamburga', mladi orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić, publici predstavljaju izbor Bachovih skladbi nastankom vezanih za ta dva grada.
vrijeme: 31.10.2010. 20,00
mjesto: Split: Stara gradska vijećnica, Galerija Emanuel Vidović, Loggia Pučkog otvorenog učilišta
Na programu će se naći neke od najranije datiranih Bachovih skladbi poput Preludija i fuge u C-duru, BWV 531, Fuge na Legrenzijevu temu, BWV 574, te Partite na koral O Gott, du frommer Gott, BWV 767, u kojima dominira mladenački virtuozitet, ali i sklonost komornom tretiranju orguljskog zvuka. Upravo je suprotstavljanje tih elemenata osnovni princip organizacije glazbenog sadržaja i u skladbama zrelog razdoblja što najbolje primjerom dokazuje čuvena Fantazija i fuga u g-molu, BWV 542.
Glazbenim izrazom, ali i popularnošću bliska kromatskoj fantaziji i fugi za čembalo, Fantazija pokazuje Bachovu originalnost u korištenju kromatike i enharmonije, dok pripadajuća fuga, prvotno nastala kao improvizacija, spada među najvirtuoznije kompozicije toga žanra. U tom je smislu važnost Böhma, Buxtehudea i Reinckena za Bachov osobni i glazbenički razvoj nedvojbena; upravo su spomenuta trojica glazbenih 'mentora' Bachu ponudila čvrsto usmjerenje u trenutku dok je kao mladi orguljaš bio u potrazi za vlastitim skladateljskim izrazom.
Premda je Bach već u dobi od 10 godina ostao bez roditelja, o njegovoj ranoj glazbenoj zrelosti i samostalnosti svjedoči odluka da nastavi školovanje pri samostanu sv. Mihaela u udaljenom Lüneburgu (1700-1702). Ta mu je renomirana zborska škola pružila mogućnost da temeljito upozna vokalni repertoar 16. i 17. stoljeća, a zahvaljujući blizini Lüneburga i Hamburga, petnaestogodišnji Bach je imao jedinstvenu priliku već tada susresti trojicu najosebujnijih i najatraktivnijih orguljaša čitave Njemačke: Georga Böhma (1661-1733), Dietericha Buxtehudea (1637-1707), te možda najistaknutijeg među njima Johanna Adama Reinckena (1623-1722). Intenzivniji kontakt sa sjevernonjemačkim stilom Bach je svakako ostvario kasnijim posjetima u Lübeck i Hamburg, o čemu svjedoče skladbe prvotno nastale tijekom višesatnih improvizacija na iznimno raskošnim instrumentima hamburških crkava u kojima solistička uloga pedala postaje sve naglašenija.
Program
Više o petom koncertu
