Ulovljeni u društvene mreže, koprcamo se kao zbunjene ribice i umišljamo si važnost broja "prijatelja", dok u stvarnome svijetu sve je manje šaptanja i nevinih poljupčića, dodaje se.
Tko danas govori Matoševu "Djevojčici umjesto igračke", tko šapuće "Barbaru" Jacquesa Préverta, tko to svojoj prvoj ljubavi pokušava napisati pjesmu i ostaviti je ispod jastuka na kojemu voljeno biće sanja?
Predstavom "Kako se pravi pjesma", Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život želi djeci otvoriti vrata poezije, "suptilnog jezika muza, izgraditi kuću od riječi, kako bi njihova ljubav, njihova radost i sreća, jednog dana uselili u tu kuću i bili sretni u svom voljenju".
"Ispričat ćemo im jednu kratku priču, a onda, zajedno s njima pisati pjesmice; o travi, o zecu, o ptici i ljubičici. Jer, oni su djeca i bit će jednom Mi, pa neka znaju Matoša i Préverta, neka kroz ovu predstavu uđu u cvjetna polja kolektivne ljudske duše", poručuju iz Kazališta Novi život. (Hina)