'Izvan kadra', izložba Ante Kuduza

Izvan kadra

Izložbom radova iz serije Kadar Academia Moderna predstavlja izbor grafika/serigrafija Ante Kuduza iz sasvim specifičnog ciklusa ovog umjetnika. Riječ je o serigrafijama u boji koje se pojavljuju u okviru istoimenog ciklusa Kadar, ali ih obilježava značajan pomak: dok radove tog ciklusa od 1965. do 1969. karakterizira kolažno-ćelijasta strukturiranost površina strožije determiniranih obrisa-cjelina, dinamizirana položajima oblika i bogatstvom crno-bijelih kontrasta – serigrafije tiskane između 1969. i 1972. godine odlikuje pojednostavljenost i ocjelovljenje elemenata u jedinstveni motiv, ali i složeni vibrantni, ¨fluorescentni¨ kolorizam u maniri ¨psihodelične ornamentike¨.


Uvođenjem boje, te intenziviranjem korišćenja tehnike serigrafije, ove – u ono vrijeme nove grafičke tehnike – Ante Kuduz nemalo je iznenadio publiku i kritiku kada je te ¨šarene¨ Kadrove izložio u zagrebačkoj Galeriji Forum u studenom 1970. Zamjećuje se tada u prvom redu da je Kadar ¨izgubio ograničavajuću i čvrstu ikoničku strukturu¨ i da se ¨problem kadra svodi na čisti plastički znak¨ (Ž. Koščević, 2000.), te ističe promjena ¨od cjeline pojedinačnog prema pojedinačnoj cjelini¨ (Z. Rus, 1970.). Usprkos jasnim tragovima idealnih formi euklidske geometrije (krug, kvadrat, trokut) – Kuduz kao da je uklanjajući suvišne informacije u svojim apstraktnim modulima Kadrova otkrivao uzorke ponavljanja s malim varijacijama, matematiku oka i geometriju nepravilnih oblika kakvi su karakteristični za pojave u prirodi, a koje je Benoit Mandelbrot tek 1975. nazvao fraktali. Dodavši Kadrovima boju, autor Kuduzove monografije Željko Koščević ističe da je umjetnik utvrdio put ¨transformacije plohe u prostor¨, pomak iz geštaltičke orijentacije ka ¨novoj osjećajnosti¨ u okviru širih socio-kulturnih promjena koje su zahtijevale ¨intenziviranje percepcije¨, i to ne kao provokacije vida, već u smjeru ¨cijelog senzornog aparata¨.

Nakon odmjerenih rafiniranih struktura, rastera i lineamenata promatrači su u Kadrovima iz 1969. i 1970. bili suočeni s erupcijom odvažnih kolorisrtičkih jukstaponiranja, programski ponavljanim, ali i neregularnim oblicima i motivikom koja začuđuje svježinom, maštovitošću kombinacija, dojmom ekspanzivne energije rasta i jezgrovitošću varijacija. Ova ¨optička fantastika¨ međutim ne govori toliko o sklonostima umjetnika op artu, kao što ni elementi apstraktne geometrije i strukturalnog konstruktivizma ne svjedoče o opredjeljenju za analitičnost. Prije se radilo o Kuduzovim sposobnostima da intuitivno ostvaruje dodire s općim pomacima interesa u umjetničkoj i praksi i teoriji, pa tako vrlo rano svojim radovima zalazi i u neke kompleksne probleme percepcije, slikovnosti, vidljivosti i vizualnosti zbilje. Ti su i dalje aktualni, osobito danas.

Oformljen u umjetničkoj klimi vrlo raznorodnih usmjerenja i eksperimenata 1960ih (od minimalizma, pop arta i op arta, neokonstruktivizma i hard edge-slikartsva, do svjedočenja pojavi konceptuale i novih medija), u okružju nakon enformela i u atmosferi programatike istraživanja Novih tendencija, Ante Kuduz svoj će individualni izričaj – uvijek ukorjenjen u perfekciji crteža, a nakon kratkih ranih suočenja s enformelom i kolažom – usredotočiti na apstraktno-modularne strukture sukladno dobu u kojem se i u umjetnosti javlja elan znanstvenog eksperimentiranja, terminologija reda i nereda, estetika informacije, entropije, komunikacije... Takvom duhu pozitivno usmjerenih istraživanja i ¨znanstvenosti¨ visokotiražni tisak kakav je tehnika serigrafije odgovarao je otvorenim mogućnostima, svojom učinkovitošću i dostupnošću. Upravo Kadrovima koje pokazuje Academia Moderna Ante Kuduz dao je svoj izniman doprinos ostvarenjima Zagrebačke škole serigrafije (Dobrović, Feller, Galić, Kuduz, Picelj, Srnec, Šutej), kako je fenomen po uzoru na Zagrebačku školu crtanog filma nazvao Ješa Denegri, organizirajući im prve izložbe 1971. u Novom Sadu i Beogradu. Pitajući se o aktualnosti tog fenomena isti autor 2010. godine zaključuje da danas ¨ova čista apstraktna umjetnost izgleda apartno, ali nipošto i anakrono u okolini suvremene umjetnosti¨ te da ostvarenja tih umjetnika ¨svjedoče o potrebi i vrijednosti kontinuiteta (...) kao temeljnog principa umjetnosti koja se zasniva na čvrstim konceptualnim i operativnim principima.¨ Ukaz na to je i izložba Kuduzovih serigrafija u Academiji Moderni. (Blaženka Perica)

Izložba ostaje otvorena do 21. travnja 2018.
Radno vrijeme galerije uto-sub: 14-19h

https://www.facebook.com/events/215874459165980/