Izožba slika Vladimira Vrljića Ankina

U svojemu novom ciklusu morskih veduta Vladimir Vrljić Ankin ostaje vjeran suptilnomu načinu tašističke interpretacije svijeta prirode, odnosno slikarstvu na granici stvarnosti i privida, figuracije i apstrakcije po kojemu smo ga i dosad prepoznavali. Bez obzira na motivsku usmjerenost, Ankin se odlikuje visokim stupnjem stilske pročišćenosti u kojoj naslućujemo naslijeđe ukupnosti hrvatskoga lirskog slikarstva (Murtić, Parać, Seder i dr.).

Pokušamo li slikara identificirati kroz elemente likovne forme, rekli bismo da kontrolirano nanošenje biranih kolorističkih mrlja možda ponajbolje odgovara Ankinovoj mekoj opažajnoj senzibilnosti. Ipak, ono što je zamjetno novo na paleti ovoga marljiva umjetnika jest pojačana pigmentna gestikulacija prisutna u njegovim najnovijim radovima, što ga je danas dovelo do još znatnijeg oslobađanja samog poteza i još veće sigurnosti vlastita slikarskog izraza. Pigment se sada jednostavno rastočio u morski val te zasuo svojom snagom obalno raslinje i stijenje…iz predgovora Gorana Blagusa


Vladimir Vrljić Ankin rođen je 1950. godine u Garčinu kraj Slavonskog Broda. Osnovnu školu započinje u Rijeci, a nastavlja i završava u Sinju. Od 1965. do 1970. školuje se u sjemeništu Franjevačke klasične gimnazije u Sinju., a od 1971. do 1976. godine studira hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1978. počinje učiti slikarstvo u ateljeu profesora Vilima Svečnjaka te se nakon tri godine osamostaljuje. Članom Zajednice umjetnika Hrvatske postaje 1980. godine. Od 1984. do 1985. godine studijski putuje i boravi u Francuskoj, gdje izlaže samostalno i skupno. Grafičku mapu Drinske elegije objavljuje 1991. godine, kada postaje i članom HDLU-a. U izdanju Matice hrvatske 1999. godine objavljena mu je monografija autora Enesa Quiena. Priredio je šezdesetak samostalnih izložbi.