Izložba vitraja Dominique Jurić u Karlovcu

U vremenskome luku tisućljetnoga raspona - od drevnoga razdoblja kada pripada cijenjenim umjetničkim vještinama - izrada vitraja, kao jedna od najvažnijih srednjovjekovnih disciplina (Teofil joj početkom XII. stoljeća posvećuje drugu knjigu u svome djelu O raznim umjetnostima) našla je, nakon silne ekspanzije tehničkih mogućnosti i kreativnoga ovladavanja istima, utočište u okrilju primijenjenih umjetnosti.

Kao i obično, ono što završi na margini u odnosu na maticu interesa, zadobiva ozračje rijetkosti, zagonetnosti te uvijek prisutne nostalgije. Odatle i respekt prema ugledu tehnike, a svakako i majstorstvu onih koji se time – ovladavši tajnom – i nadalje bave.

Dakako, strogo govoreći, nikakve tajne nema; zanatski je dio u izradi vitraja oduvijek bio neizbježan temelj, ali i uvjet koji nameće svoja pravila i zakonitosti koje treba usvojiti kako bi se plohe obojanoga svjetla uskladile u željenu cjelinu. Suvremeni nam primjer pokazuje Dominique Jurić u čijem djelu nalazimo uspjeli spoj kontinuiteta i novuma. Dominique je akademska slikarica koja gaji dostignuća stare škole (u vremenu kada su prevladale brojne nove tehnike obrade i oblikovanja stakla) te svojim realizacijama održava tradiciju živom.

Drugim riječima, na spomenuti temelj nadovezuje se autorski individualni prilog koji otkrivamo u specifičnoj motivici – izdvajaju se, kao cjelina, glagoljska slova, ali i lokalni predlošci poput Betinske gajete; zatim u uspjelom kadriranju i rukopisu za što je najbolji primjer – barem među djelima odabranima za prigodu prezentacije u galeriji ZILIK – suverena Anastazija te, napokon, kroz koncept uporabe starih prozorskih okvira gdje vitraj u kombinaciji s drugim tehnikama donosi samosvojne rezultate – Talijina družina. Očito je da vitraj, kojega kao tehniku uobičajeno vežemo uz arhitekturu sakralnih prostora, doprinosima autora poput Dominique Jurić, lako izbjegava opasnost zaborava i zadobiva obnovljenu životnost. Ipak svjetlo u prolasku kroz materiju stakla - ističući pritom, kada je to potrebno, i teksturu materijala – stvara najblistavije slikarstvo. Nikola Albaneže

Dominique Jurić diplomirala je 1991. godine studij Povijest umjetnosti i Etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala je 1998. godine tehnikom vitraja u klasi prof. Eugena Kokota, Nastavnički smjer- slikarstvo. Na usavršavanju tehnike boravila je na studijskim putovanjima u Švicarskoj (Romont- Fribourg) i Francuskoj (Chartres). Imala 20 samostalnih i 56 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.