Izložba 'Topografije sopstva' u Osijeku

„Topografije sopstva naslov je skupne problemsko-tematske izložbe te ujedno i naziv godišnje programske koncepcije Galerije Vladimir Bužančić 2015. godine. Taj, konceptom zadan programski okvir, ostvarili smo slijedom samostalnih izložaba Branke Cvjetičanin, Gorana Trbuljaka i Ivana Posavca u Zagrebu te potom njihovim zajedničkim izlaganjem u Puli i Osijeku, putem programske razmjene s galerijom Makina i HDLU-om Osijek. (...)

Smještajući  temu u kontekst konkretnih životnih iskustava, Branka Cvjetičanin, Goran Trbuljak i Ivan Posavec nude nam neposredan i živ pogled na sopstvo, navodeći nas na preispitivanje vlastitih stavova i novo sagledavanje teorijskih perspektiva.  Topografijama sopstvama označili smo u njihovim radovima mjesta na kojima se na svjesnoj ili nesvjesnoj razini konstruira i konstituira sopstvo. Premda zahvaćaju različite aspekta onoga što nazivamo sopstvo, njihovi radovi pokazuju da taj, u osnovi psihološki fenomen, uvijek proizlazi iz nekog društvenog konteksta te je kao takav rezultat specifičnog sustava označavanja.

Priča Branke Cvjetičanin dekonstruira tradicionalne, patrijarhalnim sustavom uspostavljene identitete i sagledava ih u svjetlu maskulinizacije sopstva. Na tragu feminističkih kritika, autorica propituje identitete koji su nametnuti u procesu muške dominacije. Transformirajući muški povijesni narativ u ženski, Cvjetičanin polazi od ženskog naslijeđa i repozicionira svijest o sebi i vlastitom identitetu onkraj dominantnih, patrijarhalnim sustavom stvorenih društvenih vrijednosti koje generiraju neznanje, štetna gledišta i nasilje.  Svjesno odabirući pozitivne modele i mjesta koja imaju životno konstruktivne potencijale,  ona kreira vlastito sopstvo prema novim, iz slobodne volje odabranim vrijednostima. 

Goran Trbuljak se poigrava svojim prezimenom čiju iskrivljenu inačicu torbuljak postavlja u semantički odnos sa svojom profesijom, gradeći svoj duhovit i ironičan narativ na pragmatičnim, tržišno uvjetovanim aspektima umjetničkog rada. Torbuljak tako postaje znak i mjesto na kojem se talože razni umjetnički događaji s istim predznakom, čime autor uspostavlja kontinuitet vlastita umjetničkog identiteta. Upravo taj kontinuitet omogućuje uspostavu mentalne strukture koja je subjektivno doživljena kao stalna u vremenu i kao „biti ja“, što je i svojevrsna psihološka studija karaktera. Osim toga, Trbuljakov narativ uspostavlja okvir za promišljanja sopstva kao konstrukcije u domeni jezika i diskursa, karakteristična za lingvističku struju u filozofiji 20. stoljeća.

Ivan Posavec nam donosi drugačiji pogled na sopstvo. Kroz slike hrastovih stabala i Croatia baterija kao mjesta iz okoline s kojima je vlastito ja nekada živjelo u jedinstvu, a koje danas svjedoče o procesu njihova razjedinjavanja, Posavec razotkriva procjep između čovjekove ideje o trajnom, kontinuiranom ja, između naše potrebe za čvrstim i trajnim uporištima vlastita identiteta i prolaznosti svega onoga što čini to naše ja. U tom procjepu prepoznajemo činjenicu da se sopstvo ne konstruira samostalno unutar pojedinca, već ovisi o drugima, da je povezano s identitetima politika te da se, na tragu M. Foucaulta (Les mot et les choses, 1964.), može razmatrati i u okvirima odnosa između diskursa moći.“ (Anita Zlomislić, autorica izložbe, iz uvodnog teksta kataloga)