Izložba skulptura Ivana Jakšića u Bolu

Kada jedan mladi umjetnik pripremi svoju prvu samostalnu izložbu onda je to pouzdani znak da se opredijelio između disparatnih izazova i da je, u ovom slučaju, kiparstvo ona dionica kojom se misli baviti i posvetiti kamenu svoje umjetničke strasti i intimističke frekvencije. Slučaj je htio da je riječ o studentu diplomskog studija Odsjeka kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu Ivanu Jakšiću s Brača koji je u svega nekoliko godina iskoraknuo u prostor koji će njegova prva djela asimilirati s njegovim duhom i u ponuđenoj formi zrcaliti emocionalni ulog sa svim nepoznanicama i slutnjama vlastitih sposobnosti.

Brzo se pokazalo, i u ovom slučaju, da je pojam volumena u prostoru promijenjen i ma koliko se on još donekle držao ranije kiparske tradicije osjetljiva epiderma skulpture donosi novi nemir i reflektira dodire s nepoznatim i naslućenim što će poljuljati čvrstu jezgru i čistoću forme. Udari koji dolaze iz tijela skulpture nisu još obilježeni radikalnim pomacima, apstraktni oblici ipak se dadu raspoznati, ali potreba za očuvanjem čistoće forme (jedinstva svijeta) više ne postoji. Možda će uključivanjem drugih medija (videa ili performansa) i preslaganjem konceptualne razine prostorno-plastičko oblikovanje dobiti drugačiji kontekst s obzirom na otvorena vrata koncepcijskom pristupu i stalnom širenju pluralističkog izričaja.

Nije nevažno upozoriti da Ivan pristupa kiparstvu nenametljivo, bez samodopadljivosti  i  sa željom da još mnogo toga nauči, pa je nakon upornog rada pripremio prvu izložbu s desetak kamenih skulptura  koje na konceptualnoj razini govore o njegovim osjećajima  i doživljaju svijeta. Utoliko prije njegove skulpture, nastale kao rezultat raznolikih plastičkih istraživanja i promišljanja,  doživljavamo emocionalno s naglašenom metaforičkom i simboličkom funkcijom što je pouzdan znak da umjetnik pogovara iz sebe a ne po nekom izvanjskom diktatu. Preciznije rečeno, ova izložba pokazuje metjersku razinu ali i važnost programa, svaki je rad očitovanje solidne stilske građe, sigurne i strpljive ruke, zaokružene forme i zapitane ideje.

Jakšić pred nas  donosi čudesna stvorenja, čitav leksik mekih i tvrđih kamenih oblika u stilu organske apstrakcije koja se temelji na moguće halucinantnim vizijama, biomorfnim oblicima koji se referiraju na Arpove rudimente (Ljudski konkrementi), glatke ovalne oblike Brancusia ili čudesni spoj slike i skulpture jedinstvene Barbare Hepworth. Jakšićevi volumeni su zapravo „diptisi“ i sastoje se uglavnom od dva dijela figuralnih aluzija koje se nadopunjuju, dodiruju ali nisu spojeni. Zajednički im je dinamički tretman koji istražuje vrijednosti međuodnosa i zavisnosti dijelova, forme i prostora, volumena i šupljina, delikatne optičke dimenzije i ničim ograničenu igru. Kipar ne inzistira na detaljima (poput roga), odriče se naracije u ime jedinstva forme, ali ne otklanja moguće evokacije i slobodno polje istraživanja u kojemu tiho razgovara s vremenom koje je prošlo i onim koje dolazi. Bez obzira radi li se  o većim djelima ili malim komornim  skulpturama Jakšićeva kiparska vizura zadržava unutrašnji prostorni ritam, svoju nedovršenost i postupnost, a to znači slobodu, otvorenost i prepoznatljivu stilsku jednostavnost. Najposlije, ova prva Ivanova izložba bavi se, između ostalog, metamorfozama oblika i cijelih prizora, ona je svojevrsno traganje za jekom pulsirajućeg života (nepoznate) prirode  ali i traganje za svjetlom čovjekova unutarnjeg pejzaža.

Pred nama je perspektivni mladi kipar, zasigurno interesantna pojava na bogatoj dalmatinskoj kiparskoj sceni koji nam je svojom prvom izložbom ponudio obilje dokaza o svojoj iznimnoj percepciji i usprkos mladosti  izrazitoj umjetničkoj zrelosti. Tonći Šitin

Ivan Jakšić rođen u Splitu 1992.g. Odrastao u mitskom Humcu Donjem na Braču, uz brojne  kamenolome, glazbu čekića i kamena, ateliere i galerije, u obitelji koja je živjela od kamena i njegove umjetničke obrade. Sve je to nadahnutog mladog Ivana predodredilo za poziv kipara.  S uspjehom je završio Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparstva. Preddiplomski studij kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je u klasi prof. Matka Mijića. Sada je student prve godine diplomskog studija na istoj Akademiji u klasi prof. Lorena Živkovića Kuljiša. Stvarnost i mašta našli su u radu mladog kipara strasnog tumača koji nastavlja tragati za vlastitim stilom.