Izložba radova studenata ALU u Varaždinu

Da li su umjetnički dnevnici jedan od mnogih oblika umjetničkog djela ili su tek naznaka  nastajanja istog?  Da li bi ih trebalo izložiti pogledu javnosti ili bi kao dnevnici trebali ostati skriveni dio umjetnikove intime? To su pitanja koja su se postavila na početku realizacije izložbe pod nazivom 'Sketchbook', primarno proizašle iz podrške studentskoj inicijativi da se ostvari izložba malo drugačija od drugih.

Želju studenata da svojim kolegama, profesorima i široj publici pokažu jedan drugi, možda bezbrižniji, spontaniji dio sebe trebalo je svakako podržati. Jer, umjetnički rad  posljedica je jednog vremena, promišljanja, energije koja je neopipljiva i ne vidi se. Ono što se vidi je rezultat tog višestrukog uloga koji ponekad ostaje nedorečen, i promatraču nejasan. To znači da se poruka koju je umjetnik svojim dijelom htio prenijeti izgubila u komunikacijskom kanalu ili jednostavno ne vibrira na istim valnim duljinama relacije djelo-promatrač.


Činjenica je da danas  konceptualni radovi teže vibriraju, oni češće imaju svoje tekstualne 'prijevode' kojima autori publici olakšavaju put do biti koju njihov rad sadrži. Ono što sketchbook ili umjetnički dnevnik u tom smislu predstavlja je sadržajniji, estetski prečac do samog rada ili možda većeg autorovog opusa. Nije samo tekst, a nije samo ni skica.

Pitali su me i da li je ova izložba retro. Možda u postavu, uz pamučne rukavice postavljene iz štosa. No, u konceptu to nije pitanje retra, to je pitanje senzibiliteta i potrebe za izražavanjem, potrebe za skiciranjem, bilježenjem, crtanjem, slikanjem, kolažiranjem, Neki od umjetnika to čine uvijek, neki nikad. To je oduvijek bilo tako, stoga smatram da će umjetničkih dnevnika biti dok bude umjetnika, dok će zavirivanje u backstage umjetničkog stvaralaštva uvijek imati svoju publiku, nikako nešto će uskoro postati prošlost. Korana Kolarić, mag.
Više o izložbi pogledajte ovdje.