U četvrtak, 23. prosinca, u 19 sati, u Galeriji Vladimir Bužančić, otvara se izložba 'Prema svjetlu' akademske slikarice Ingrid Runtić. Na otvorenju će uslijediti prigodni glazbeni program, a radovi se mogu razgledati do 29. prosinca.
vrijeme: 23.12.2010. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Vladimir Buzančić, Trg Narodne zaštite 2, Remetinec
Slikarstvo užitka, čuvstvenog nagnuća, bujnoga iskaza... To su prvotni dojmovi pred slikama Ingrid Runtić, slikama kojima ova slikarica prenosi svoja uzbuđenja prizorom koji, premda običan, biva perceptivno podignut na neku višu razinu, barem malčice očuđen u svojoj umjetničkoj transpoziciji..
Ako se zapitamo čime je ta slikarska naslada postignuta, onda na prvo mjesto dolazi, dakako, kolorit (jer doseći tako povišeni naboj moguće je jedino koloritom), a za njim rukopis i kompozicija. budući da su polazišta ovih djela u okruženju kojim se Ingrid kreće, možemo inicijalno govoriti o zbilji i figuraciji, ali u nadasve slobodnoj interpretaciji prepoznajemo igru nedeskriptivnih jedinica apstraktnih formi, pretapanje ekspresivnoga počela u iluzionizam odraza nemirnih vodenih i krutih staklenih površina, susret ambijentalnih vrijednosti i simboličkih mogućnosti.
Pa ipak, nije tu prisutna samo blaga nostalgija (ona je eksplicite bila ugrađena u ciklu su Vremeplov) ili užitak distancirana promatranja dječje radosti, već i izvježbani pogled flaneura koji i u skromnim, reć’ bi zakutnim vizurama, uočava biserje urbanoga prostora (on tu nipošto nije viđen kao prostor opasnosti, ljudske otuđenosti ili bilo kakvih uličnih negativnosti).
U rasponu od široke vizure Gajeve do snježnom bjelinom izolirane parkovne klupe (drugim rječnikom: od totala do bliskoga plana), Ingrid uspijeva dočarati snovitu realnost obojanih sjena u kojoj se, pomišljamo, materijaliziraju čežnje (slika Venecija u odrazu za mene je primjer takve realizirane zemlje snova).
Moglo bi se učiniti da konkretnost prikazanih prizora ne poznaje kompromise, izgleda kako forma ne ostavlja mjesta imaginaciji. Međutim, mrljolike nejasnoće i svjetlost koja rastaće oblike, unose određene konotacije, pa otuda i dojam odmaka od stvarnosti, odnosno transformacije svakodnevice. Ukoliko bismo pokušali uključiti slikarstvo Ingrid Runtić u teorijski i kunsthistoričarski diskurs, onda bi određenje moglo glasiti: istodobna refleksija stvarnosti i projekcija imaginacije one su kategorije koje karakteriziraju njeno djelo. Ali budući da za empatijski osvrt takva kategorizacija nije nužnost, dovoljno će biti ako u kompozicjima Ingrid Runtić doživimo kontemplativne utihe radosna životnog izobilja. Nikola Albaneže
Ingrid Runtić. rođena je 1967. godine u Osijeku. 1990. godine diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora V. Jordana. Članica je HDLU-a od iste godine. Po završetku studija u Zagrebu, odlazi na stipendiju na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču gdje je i magistrirala 1992. godine kod prof. A. Lehmdena i A. Brauera. Godine1994/95. radi kao slikarica i scenografkinja u slikarskim radionicama austrijskih državnih kazališta (Elfriede Jelinek: Raststaette). Sudjeluje na međunarodnom skupu 'S koje strane granice' u Novigradu s esejom 'Izložbeni Beč na razmeđu.tisućljeća' te radi na katalogu i postavi izložbe Tragovima Hrvata u Austriji u Beču i Zagrebu (HNK) u su radnji s Austrijsko-hrvatskim društvom iz Beča 1997. godine. Živi i radi kao samostalna umjetnica u Zagrebu.
