U Galeriji Matice hrvatske, u četvrtak, 10. svibnja, s početkom u 20 sati, otvara se izložba slika 'Povratak Bogova' akademske slikarice Sunčice Perišin, uz čitanje pjesama Neve Lukić i zvučne kulise Bena Romberga. Usporedno čitanje 'umjetnog' i 'folklornog' pjesništva uz razgovor o temi povodom izložbe 'Povratak bogova' održat će se u petak, 11. svibnja, u 19,30 sati, u Knjižnici Matice hrvatske. Pjesme čitaju Neva Lukić (autorica) i Paško Vukasović.
vrijeme: 08.05.2012. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija Matice hrvatske, Ul. Matice Hrvatske 2
Naše obrazovanje zasniva se na učenju različitih mitologija, od grčke i rimske pa sve do egipatske, no nekako se naša slavenska mitologija uvijek zaobilazi. Na nju obično nailazimo lutajući posrednim putovima, kao primjerice preko priča spisateljice Ivane Brlić Mažuranić koje doista svoje korijene mogu zahvaliti najstarijim davninama, onima u kojima je čovjek još uvijek gotovo sasvim ovisio o samilosti nepredvidljive prirode, neprestano je zazivajući glasom gladnoga djeteta.
'Sveti Jegorije, Božji ključar, uzeo je ključe, otvorio zemlju, otvorio zemlju, pustio rosu. – Sveti Ilija, otkuda ideš? - Po livadama sam hodio, travu rosio, po poljima hodio – žito rodio.'
To su bile pjesme nade i plača koje su riječima pokušavale oploditi suhu zemlju. Stoga je u slavenskoj, kao, dakako, i u mnogim drugim mitologijama, sve mokro. Koje god mjesto dodirne svojim skutima, iza boginje plodnosti Mokoš ostaju mokri tragovi... I bog plodnosti i žetve Jarilo (Jegorije), kojega s pojavom kršćanstva zamjenjuje sv. Juraj, u narodu 'Zeleni Jura', hoda kroz godinu po 'Stablu svijeta' (u mnogim mitologijama pa tako i u slavenskoj 'Stablo svijeta' spaja tri razine stvaranja – podzemni svijet, zemlju i nebeski svijet), u travnju donoseći na travu prvu rosu za koju se vjerovalo da je ljekovita i stoga su djeca bosim nogama gazila po toj prvoj, samozatajnoj proljetnoj vodi...
Perun, vrhovni, nebeski bog gromova i munja donosi zemljoradnicima kišu šaljući je na Zemlju s najviše grane 'Stabla svijeta', dok se Velesa, unatoč tome što mu je antipod,on je vladar podzemlja koji vlada carstvom mrtvih iz dubina korijenja 'Svjetskoga drveta', također povezuje s vodom, odnosno zemljom i vlagom. Dakle, ondje gdje su mrtvi jest i voda, odnosno život, i zanimljivo je primijetiti kako percepcija naših pra-predaka nije odvajala život od smrti. To se lijepo vidi i u samome Velesovom imenu koje je izvedeno iz praindoeuropskoga wel – 'pašnjak, livada, zemlja mrtvih'. Pašnjak je mjesto na kojemu stoka pase ali i mjesto pod kojim počivaju mrtvi…
Nažalost, o slavenskoj mitologiji, čiji se korijeni, dakako, temelje na praindoeuropskim uzorima,nije se sačuvalo mnogo izvora. Kao što piše Vitomir Belaj u svojoj knjizi 'Hod kroz godinu', Slaveni i Prahrvati su do doticaja s kršćanstvom živjeli bez pisma, tako da se mitovi mogu jedino rekonstruirati. Predaja je jedan od najbitnijih izvora, fragmenti folklornih pjesama, po čijem su uzoru nastale slike i pjesme na ovoj izložbi. Radoslav Katičić u svojoj je knjizi 'Gazdarica na vratima' spomenuo kako je jedna pjesma prešla iz 'folklornoga' u 'umjetno' pjesništvo.
Ovom izložbom pokušale smo pokazati kako su umjetno pjesništvo i slikarstvo i dalje ritual kojim se čovjek vraća prirodi i samome sebi. Neva upotrebljavajući suvremeni literarni a Sunčica slikarski jezik ilustrirale smo osobni doživljaj mitova kako bi otvorile i zaintrigirale publiku za slavensku mitologiju. Iako se čovjek 21. stoljeća više pouzdaje u materijalnost tehnologije, jednako je važno da ne zanemari iskon iz kojega je nastao. Neva Lukić
