U Gliptoteci HAZU, u utorak, 8. veljače s početkom u 19 sati, otvara se izložba 'Moramo se razgovarati' autorice Nike Radić. Izložba se sastoji od radova u različitim medijima koje povezuje ista tema - komunikacija i njezine (ne)mogućnosti uspjeha. Radovi se mogu razgledati do 27. veljače.
vrijeme: 08.02.2011. 19,00
mjesto: Zagreb; Gliptoteka HAZU, Medvedgradska 2
'Moramo se razgovarati. I znamo da razgovori koji tako počnu obično ne idu dobro, ali to je valjda i dalje osnovna potreba. Nadamo se da će nas sugovornik razumjeti a onda nam se čini da nas drugi razumiju samo ako su to, o čemu govorimo, već i tako i tako osjetili i sami. Katkad mislim da se radi o rezonanci, a ne o slanju poruke'.
Na dvije video projekcije na zidovima ('Čaj s Oliviom' 2010. 4 min, loop i 'Cigareta s Goranom', 2011. 10 min loop) vide se arhitektonski okviri vrata koja otvaraju pogled u jedan iluzorni prostor u kojem se kreću i razgovaraju neki ljudi. Gledajući sliku na zidu koja podsjeća na barokno trompe l'oeil zidno slikarstvo, promatrač je stavljen u poziciju voajera i ubrzo shvaća da su njegove mogućnosti razumijevanja komunikacije među ljudima na slici vrlo ograničene.
Slična se stvar događa sa serijama fotografija ('Prozor Milano'2008., 24 kom 33x50 cm i 'Prozor Berlin' 2010., 112x76cm) na kojima se kroz prozor vide ljudi koji komuniciraju međusobno i s nekim ljudima koji su izvan kadra.
Video 'Kind of like' iz 2003. prikazuje dvoje ljudi kako večeraju i razgovaraju se, ali se od zbivanja vide samo njihove ruke i stol a od razgovora su ostale samo poštapalice. Rad skreće pažnju na komunikaciju među ljudima koja se odvija na neverbalnom nivou i često više govori od izgovorenih, artikuliranih riječi.
Svakodnevna komunikacija se stalno bori s teškoćama, što je sličan problem s kojim se suočavamo i u recepciji umjetnosti. Umjetnici ne mogu potpuno kontrolirati interpretaciju vlastitog rada i nesporazumi koji tu nužno nastaju, dio su konačne recepcije. Na video instalaciji 'Za promatrača' (2009., 30 min loop) dva se likovna teoretičara (Ješa Denegri i Miško Šuvaković) razgovaraju o tome koja je uloga promatrača u institucijama koje izlažu suvremenu umjetnost.
Uz izložbu se pojavljuje i publikacija u dizajnu Mihajla Arsovskog s tekstovima koji nadopunjuju temu izložbe: razgovor između Katalin Timár i Nike Radić na zatvaranju njezine izložbe 'Out of Place' u Münchenu 2010., 'Komunikacija nije vjerojatna' Niklasa Luhmanna, razgovor Nike Radić s Rolfom Wienkötterom o medijaciji umjetnosti, 'Recepcija' Miška Šuvakovića iz Pojmovnika suvremene umjetnosti te transkript razgovora Ješe Denegrija i Miška Šuvakovića iz video instalacije 'Za promatrača'.
