Danas, u četvrtak, 18. kolovoza, u 20 sati, u zapadnom dijelu Podruma Dioklecijanove palače, HULU – Split, otvara se izložba video insatalcije 'Lom bjeline' , autorica Mirjane Batinić i Robertine Šebjanič. Izložba ostaje otvorena do 31 kolovoza.
vrijeme: 18.08.2011.
mjesto: Split; Podrumi Dioklecijanoce palače
Lom bjeline je dvokanalna video instalacija, nastala 2010. u produkciji Galerije Alkatraz, te uz podršku LJUDMILE, laboratorija za digitalne medije i kulturu iz Ljubljane, Škole primijenjenih umjetnosti Famul Stuart iz Ljubljane.
Rad je premijerno izložen u Galeriji Alkatraz u Ljubljani, 2010. godine. Nakon toga je prikazan na 14. medunarodnom video festivalu Videomedeja u Muzeju suvremene umjetnosti Vojvodina, u Novom Sadu. Krajem godine će biti izložen u Galeriji SC u Zagrebu, te u Prima Centru u Berlinu, gdje će autorice biti na rezidencijalnom boravku.
Autori zvuka su Vladimir Ilić - Lenjin 2, Mario Sammut - Cygna, Mirjana Batinić i Robertina Šebjanič.
Kustosice projekta su Maja Lozić i Jadranka Ljubičić, te asistentica Ana Grobler.
..Ključnu ulogu u video instalaciji Lom bjeline igra namjerno otkrivanje strukture i sadržaja, procesa montaže i razvijanja koncepta, koji gledatelja simultano uključuju i isključuju. Kad gledatelj misli da je razumio sadržaj, autorice ga sljedećim potezom (prizorom, kadriranjem, montažom) isključe do te mjere da mora ponovno osjetiti, odnosno racionalizirati novi sadržaj koji vidi pred sobom. Scene koje se nižu na dvjema odvojenim projekcijama poput filmskih isječaka ili pokretnih fotografija, međusobno su povezane po principu prelomljene repeticije i lomljenja jednakih elemenata na dva platna. Vizualnu ikonografiju dopunjuje zvučna (šapat) koja se nadovezuje na teksturu videa. Narativnost prizora je slučajna, i uglavnom ovisi o promatračevoj percepciji, te njegovom poimanju nekih vrlo osobnih, a nekih klišeiziranih ili prepoznatljivih emocionalnih slika, poput raspršene apstrakcije oblaka ili racionalne grafičnosti prozorskog okvira.
Autorice manipuliraju promatračevom percepcijom na način da preklapaju emotivnu atmosferu sa produkcijskim faktima, istodobno omogućujući dovoljno vremena da se svaka scena razvije, kao i dovoljno misaonog prostora promatraču da determinira vlastiti odnos spram videnog. Autorice također naglašavaju važnost potpune neovisnosti njihova projekta od filozofskih i teorijskih interpretacija. Naprotiv, njihov projekt je u suštini emocionalni video, iracionalni poligon dojmova, slično kao i nepredvidljivi medij, građen podjednako na nepredvidljivoj empatiji promatrača.
Lom bjeline je projekt dviju subjektivnosti, pri čemu su obje autorice zadržale svoje individualne umjetničke pozicije, slijedeći vlastite interese i stapajući ih u nepredvidljivi rezultat. Emocionalna interakcija s publikom, prostorna definiranost instalacije, intersubjektivnost, koje se uspostavljaju kroz izmjenjivanje impresija obaju autorica, te poigravanje s tehnologijom medija, su temelj ovog projekta koji kulminira u privlačnoj, estetiziranoj i suptilnoj, te s druge strane, kontemplativnoj i asocijativnoj imaginaciji.iz teksta Maje Lozić
