Unatoč tome njihove se želje ne razlikuju od onih djece rođene u sretnijim okolnostima - doktorica, vojnik, učiteljica, pekarica, inspektor, Messi, neki su od odgovora koje su autorice dobile na pitanje o tome što žele biti kada odrastu.
Školu vole, jer ondje je bolje nego doma, njihovi roditelji žele da se školuju, jer znaju da je obrazovanje put iz siromaštva u kojem su se rodili, no ne mogu im pomoći sa školskom zadaćom, platiti instrukcije, kupiti pribor za školu, omogućiti mirno mjesto za učenje.
"Često im ne mogu priskrbiti ni dovoljno hrane da siti idu u školu. Njihovi roditelji su siromašni zato što su neobrazovani, a neobrazovani su zato što su od rođenja siromašni", napomenula je Matejčić u najavi izložbe.
Po njezinim riječima, nastavnici u većinskim romskim školama znaju se žaliti da djeca ne ispunjavaju svoje obaveze, dolaze u školu bez bilježnica, bez riješenih zadaća, no kada bi posjetili domove svojih učenika, možda bi shvatili zašto je to tako.
"U nizu strukturalnih datosti koje utječu na obrazovanje romske djece, ključno je siromaštvo, a posljedično i stanovanje na koje se ono neizostavno reflektira", istaknula je.
Da bi u takvim okolnostima ostvarili svoje želje, koje su iste kao i bilo koje druge djece, potrebno je da budu nadprosječno ustrajni, marljivi, nepokolebljivi.
"Mnogi od njih to neće moći, kao što mnoga druga djeca na njihovom mjestu ne bi mogla. Nejednakost u kojoj odrastaju, nedostatak je stvarne slobode da ostvaruju svoje snove", zaključila je Matejčić.
Izložba ostaje otvorena do 1. listopada. (Hina)
