U Muzeju Mimara, u utorak, 3. studenoga, s početkom u 19 sati, otvara se izložba 'All Nature's Faces' Ji Suk Baek. Izložba ostaje otvorena do 23. studenoga.
vrijeme: 03.11.2015.
mjesto: Zagreb; Muzej Mimara, Trg F. Roosevelta 5
Novi ciklusi slika Jessy Baek posvećeni prirodi, njezinim mijenama i godišnjim dobima iskazuju posve novu etapu u umjetničinom kontinuiranom istraživanju fenomena prirode, ali i dosezanje one slobodne, sigurne majstorske geste i vizure, kada slikanje konačno postaje radost, a ne nužno dokazivanje. Da je za Jessy Baek promatranje, fotografiranje i slikanje prirode nasušna potreba i neraskidivi dio njezina bića, prepoznala sam već pri našem prvom susretu u atelijeru prije nekoliko godina. Posjedovala je i iskazivala onu istu strast za slikanje prirode koju je Igor Zidić prepoznao prateći Vatroslava Kuliša, i identičnu podvojenost stilskog izričaja, kada nam se „slika čini poluapstraktnom, a ja bih radije rekao da je to slika s dva lika: s jedne je strane apstrakcija, s druge bih rekao da pripada romantičnom žanru ljubavnih prizora“ (Igor Zidić). Ta identična stilska ishodišna matrica mogla se raspoznati kod Jessy Baek, slikarice rijetkog senzibiliteta za mijene prirode te njihovo prenošenje u prostor slike.
Veliki format platna u potpunosti odgovara temperamentu Jessy Baek, njezinom predanom, pažljivom, a opet iznimno temperamentom, brzom i snažnom gestualnom svladavanju ne samo formata, već i mnoštva pikturalnih slojeva i dubinskih planova slike. Ponekad će u prvom planu biti fino reducirana stvarna slika iz prirode, raspoznatljive geneze motiva („Zima-šuma“) u koju umjetnica unosi realno iskustvo mira i potpune tišine zimskog pejzaža. Djelomično apstrahirani motiv iz prirode iskazivat će nostalgiju za savršenstvom prirodne kreacije, koju niti umjetnik ne može u potpunosti dati u slici. Ciklusi „Jesen“, „Šuma“ istančana su metafora stalnog obnavljanja u prirodi pa tako i ljudskom životu.
Jessy Baek u većini novih platnâ stvara kompozicije bliske nasljeđu lirske apstrakcije, naglašene gestualnosti vertikalnih poteza kista, vrlo često s iskustvom kaligrafije.
No, bez obzira je li slika mirnoću i sklad ljetnog vodenog pejzaža i vegetacije, bujanje prirode u kasno ljeto ili crveni požar lišća jesenje šume, Jessy Baek u sliku prenosi duhovne elemente iz prirode, kao da je svako godišnje doba oznaka za neko naše unutarnje stanje i raspoloženje. Duboka kontemplativnost i meditativnost njezinih prikaza prirode postoji i kod nekih iznimno gestualno snažno i brzo naslikanih djela, i ne zadržava se samo u ciklusu tzv. zimskog pejzaža. Dapače, u ciklusu „Voda-ljeto“, visoko apstraktno reduciranim motivima vode, vodene vegetacije te refleksa svjetla i neba u vodi, nećemo se po atmosferi moći oteti paraleli s nekim prizorima Monetova vrta u Givérnyju ili Kuliševe serije vodenih pejzaža „Kuti“ iz 1997. godine. To su trenuci slikanja kojih često sâm umjetnik nije u potpunosti svjestan; momenti u kojima su slikarev um i oko gotovo hipnotički stopljeni s prirodom u najvišem mogućem stupnju sinestezijske identifikacije. Stoga nas slike Jessy Baek ne mogu ostaviti ravnodušnima jer u sebi nose začudan spoj prerafaelitske čistoće prirode i zen-mudrosti Dalekog Istoka. Iva Körbler
