U Gradskoj galeriji Orsola u Bujama, danas, 13. studenoga, u 19 sati, otvara se izložba fotografija Jasne Klančišar 'Save the last dance for me / Zadnji ples naj bo moj ples'. Izložbu će u prisustvu autorice, predstaviti kustos Eugen Borkovsky.
vrijeme: 13.11.2015. 19,00
mjesto: Buje; Gradska galerija Orsola
Ova prezentacija predstavlja seriju autorskih bilježaka fotografskom kamerom koje potpisuje Jasna Klančišar. Prolazeći galerijom, suočavajući se s radovima, postajemo svjedoci priče o doživljaju. Kao što su autoricu, likovi i nas mogu iznenaditi, rastužiti, raspoložiti ili zamisliti. Predstavljene su značajke ljudskog vremena koje i nas očekuju. Zbunjujući dojam koji izazivaju ovi radovi miješa se sa značenjskom porukom. Umjetnica to inicira na razmeđi realnosti i alegorije. Ovo su kratke priče. Ovo nije samo izložba portreta ili figura određenih osoba. Pred nama je kolekcija stanja zabilježenih u konceptualnom fotografskom obliku.
Na svim radovima pronalazimo ljude, preciznije stare, vremenite osobe. Zbunjujuća, zagonetna staračka lica i neobični odnosi traže od nas, navikle na jednostavne poruke ljepotica i macho mladića s mega-plakata ili ekrana, znatan napor očitavanja. Postaje nam jasno da nas Jasna Klanšičar svakim radom želi obasuti trenucima propitivanja. Uložena energija rezultira nadprosječnim promišljanjem. Očit je snažan angažman, ali je izbjegnuto direktno interpoliranje stava. Obrada situacija i čin traganja za mogućnošću vizualiziranja stanja najzanimljiviji je dio nastanka ovog projekta. Držeći se asortimana ljudskih obličja, umjetnica tvori humanu vokaciju ovog ciklusa.
Jasna Klančišar, uzima tjelesno kao matricu. Jer, tijelo je temeljna ljudska datost. U njemu se miješaju užitak, patnja, misao, emocija, bolest, smrt. Tijelo mora podnijeti biološke i socijalne funkcije. U tijelu smo sakupljeni kao osobe. Umjetnica osobe koje prikazuje predstavlja u znakovitim položajima i okolnostima. Često su to dosjetljiva, čak humorna promišljanja bez obzira referiraju li se na socijalnu tematiku ili se vežu uz trenutke pojedinog aktera. Uz fizičko tijelo, autorica problematizira identitet. Kao da nam želi kazati da tijelo nosi stanje, a da je pri tom ranjivo i podložno promjenama samosvijesti. Naglašavajući osobnost svakog lika mnogi radovi nose elemente portretnih kompozicija. Lice govori o našem unutarnjem stanju ili nosi željenu grimasu.
Jasna Klančišar lica ne izrezuje, ne izolira. Ona ostaju uklopljena u ambijent u kojem se nalaze. Kamera bilježi situaciju bez uljepšavanja. Sva scenografija i kostimografija prikazana je realno, ali majstorski izabrana kako bi postala znak. Tako se čini da određena pozadina ne odgovara stanju motiva, ali apostrofira ono što autorica želi izgovoriti. Slučajnost tijeka dovela je ove ljude u isti prostor. Jasna progovara o tijeku, vremenu, mijeni.(..) iz teksta Eugena Borkovskog
