Izložba Ive-Matije Bitange i Lea Vukelića

Mala inscenacija berbe - Iva-Matija Bitanga

Otvaranje izložbe je ritualni čin i vrsta predstave, svjedočenje prisustva, vina i hrane, svečanost momenta druženja, svjedočenja, misli, pozdrava, govora, razmjene, susreta.

Rad Mala inscenacija berbe, inscenacija , trajanje 60 min. Uključuje sudjelovanje publike. Na čokote koji okružuju kuću objesiti nabavljeno grožđe, poput božičnih ukrasa. Sve ubrati i iscijediti u mošt, a dio i pojesti za stolom. Od dobivenog soka postupno napraviti kvasinu.

Golo brdo je scenografija, inscenirani ambijent koji iščekuje prikazanje, obavijen je velom mističnog i simboličnog religijskog predznaka. Berba je znak uspjeha ili neuspjeha, dobra berba, loša berba ono što dolazi na kraju mukotrpnog rada. Dobrom berbom smo nagrađeni, a lošom berbom upozoreni.

Golo brdo kao toponim upućuje na nepostojanje sadržaja, na siromaštvo, na otkrivenost, vjetar, kamen, nepostojanje vegetacije, ali golo je i otkriveno, neskriveno, očito. Ipak suprotno nazivu zatičemo sadržaj, priču, postojanje, religijsku simboliku. Vjetar, voda, zemlja, poruke, stol, ljudi, pas, trs, kamen, prozor, dimnjak, maslina, voćke, šuma, osama.
Berba u mojoj obitelji ima mjesto najznačajnijeg i najbitnijeg događaja u godini. Čitava obitelj se skupi da bi proslavili ovaj dan u branju grožđa, muljanju ubranog i odlaganju u badnjeve. Također slavi se i u hrani koja se pri tom jede i vinu koje se pije. Ove godine moj svekar je mom tati motorizirao muljaču, tako da ove godine iščekujemo kako će tehnika narodu funkcionirati. Osim druženja lajtmotiv je i priča o sladoru. To je najmističniji element u iscijeđenom grožđu sklon raznim tumačenjima. Za dobar čin berbe potrebne su vinogradarske škare, kanta, dobro oko i mišići. Dobra volja se potiče aperitivom. Vinograd je sveto mjesto, gdje se biće mog tate usko vezalo uz biće prirode, mjesto posvećenog rada, svakodnevne žrtve, molitve, strepnje, iščekivanja, neizvjesnosti, nestrpljenja, strpljenja, vjere i kontemplacije. A vino je toliko različito od svega što mu prethodi – metafizička transformacija, neprepoznatljivo u zemlji i prašini, ispucalom korom zgrčene loze, ljepljivim slatkim bobama, soku koji privlači ose i pčele, oštrim škarama, modroj galici, bisulfitu, gnjilim i pljesnivim bobama, peteljkama punih trpkog tanina, listovima napola suhim sraslim u grozdu.

Marenda, 2012. - Leo Vukelić

- Video dokumentacija tri marende realizirane u Novom Vinodolskom tijekom proljeća 2012. godine
- Snimamo Samsung Galaxy mobitelom
- Trajanje videa cca. 40 minuta, loop

Marenda, užina, gablec neformalni način zajedničkog objedovanja u stanci (pauzi) vezan uz zajednički rad, također zdrav, neophodan i tradicionalan način komunikacije među ljudima.

Tajno snimljene, dokumentirane Marende iz radionice u Novom Vinodolskom prikazuje grupu radnika za vrijeme dnevne pauze. Jedino je autor svijestan video dokumentiranja same situacije.

Sadržaj je objedovanje, uz neformalne sitne razgovore, životne anegdote, narodne pošalice i viceve, mudre izreke i razne metafore. Ponekad ne više od predaje pojedinog raspoloženja ili osjećaja. Jedino o čemu se ne govori je pravi subjekt ili razlog okupljanja, odnosno ono što leži iza ulaznih vrata. Ono što je u radionici koja se nalazi u prostoriji desno od skupa. I ta rampa se ne prelazi, nikada, kao neki tabu, kao zabranjena tema...

Hotimično, prikazano iskustvo, želja mi je prenijeti na Golo brdo, u situaciju još jedne Marende...
Domjenak, zakuska, sitni razgovori, pošalice, nova i stara poznanstva, životne anegdote, to sve obilježava otvaranje jedne (svih) izložbi uz pitanje dali uopće, a ako da, koliko duboko promišljamo i progovaramo o subjektu (izložbi). Ako je u psihi čovjeka teško srušiti strah od otvorenog sučeljavanja, možda možemo barem porazgovarati o vratima do, o radionici.