U ponedjeljak, 4. svibnja, s početkom u 19 sati, u Galeriji Vladimir Filakovac, otvara se izložba Igora Gustinija pod nazivom 'Izdvojeni vizualni dokumenti'. Izložba ostaje otvorena do 20. svibnja.
vrijeme: 04.05.2015.
mjesto: Zagreb; Galerija Vladimira Filakovca, Dubrava 51 a
Autohtoni istraživači urbanih prostora ispisuju svoje povijesti, alternativne u odnosu na povijesti koje iznose akademski specijalisti: urbanisti i arhitekti, povjesničari i sociolozi, filozofi i psiholozi, također slikari te fotografi i/ili snimatelji gradskih veduta. Nitko te znanstvenike i umjetnike ne priječi da se i iz njihovih redova ne regrutiraju osobiti šetači, ti kritički promatrači, ali i sudionici urbanog života. Dakle, da pored bavljenja svojom disciplinom usvoje i sav raspon specifičnih okusa pojedinoga grada. Koječim to može rezultirati. Stoga ne očekujte, kada su u pitanju likovni umjetnici, samo prizore s asfalta, jukstaponiranje krovova i fasada, ples figura na kišnome pločniku i tome slične scene.
Odavno je umjetnike Charles Baudelaire pozvao da postanu 'botaničarima pločnika', dakako i svega ostalog, poput pročelja, izloga i reklamnih površina.
I zato je opravdano zapitati se što se dogodilo s onim dokoličarom, na pariškim bulevarima rođenim flanerom, ustrajnim lutaocem gradskim prostorom, ali i zbivanjima koja nastoji što potpunije doživjeti? Kako danas živi i kakvi su mu interesi? Naravno, njegovi su potomci brojni i nadasve raznoliki, tako da je bolje i ne pokušavati pobrojati ih. Među njima zanimaju nas tek oni s likovnim nagnućima koji i nadalje svoja iskustva i dojmove žele zabilježiti, podastrijeti drugim promatračima na uvid.
Pritom pokazati autentičnost suvremenoga gradskog okoliša, barem njegove ulomke – svakako nepatvorene i neuljepšane, ali u kojima unatoč zatečene ružnoće razabiremo i estetsku komponentu.
Upravo iz takvih polazišta nastaju urbani grafički talozi Igora Gustinija; specifičan je to interes kojim determinira i ikonologiju i formu svojih radova. U sada već obimnom Gustinijevu opusu, promatrač razotkriva metodu razmišljanja i gledanja, metodu kojom autor povezuje fragmente pročelja, ulica, veduta… s kolažiranim slikama na čijoj osnovi izrastaju slojevi koji tvore kompozicije s karakteristikama palimpsesta. To je autorov prilog predočavanju gradskoga krajolika kao produkta određenoga prostora i zbivanja u njemu, te njegovo prenošenje u imaginarij slike. Suočava nas s naličjem spektakla, kada se pogase svjetla pozornice i osvanu rastrgani djelići koje valja ukloniti do početka sljedeće urbane inscenacije.
A ritam izmjena svakovrsnih spektakala sve je žešći i postupno prerasta u neprekinuti huk, odnosno u sveprisutni panoptikum vizualnih senzacija. Simbolički prikaz opisanoga stanja pronašao je u djelu Igora Gustinija uvjerljiv izraz. Međutim, i to stanje je u tranziciji, permanentnoj, dapače akceleriranoj. Digitalizirani slikovni zapisi sve su prisutniji; možda ćemo uskoro – premda to nije tako izvjesno – s nostalgijom govoriti o vremenu obilježenom plakatima i njihovim istrganim i iskrzanim ostacima koji su pripadali starom, analognom svijetu.
Najrecentniji pak, u 2014. godini nastali Gustinijevi radovi, poput artefakata su prikupljenih muzealnom strategijom. Jesu li rukom nanesene intervencije na tiskanom materijalu autorske ili ih je neki prolaznik usput 'oslikao'!? Zapravo nevažno, rukopis ionako nije tu u svrhu potvrde neke jedinstvene, aurom originalnosti obojane autentičnosti, on je tek proizvoljna likovna činjenica (ako ste mišljenja da svako nanošenje boje nije umjetnička slika, u načelu je moguće složiti se dok to nije učinjeno s namjerom da postane umjetnina – kao što ni bilo koji artefakt ili prirodnina nije eksponat dok ne prođe proces muzealizacije i ne bude postupkom selekcije izložen u muzeju), ali i znak prenesen u naslov rada, zajedno sa zatečenim tekstom. Tako su Asian dub blue i Asian dub pink, kao i Congo natty green, iz vremenske trake izdvojeni vizualni dokumenti. Njihov skupljač umjetnik je u ulozi kustosa ili, može i obratno, kustos u ulozi umjetnika.nNikola Albaneže
