U srijedu, 4. rujna, s početkom u 20 sati, u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, otvara se monografska izložba akademskog slikara Frane Missie. Izložba ostaje otvorena do 17. rujna.
vrijeme: 04.09.2013.
mjesto: Split; Stara gradska vijećnica
Frano Missia osebujna je i nemirna osoba i jednako osebujan slikar. Vječiti putnik između Pariza, New Yorka i Splita nosi sobomtragove svih tih ambijenata i njihovih likovnih sredina. Europa i Amerika, Split i New York bili su mu bliski i svake je godine preplivao Ocean, kao da prelazi uski Brački kanal.
U Parizu se od 1958.do 1968. nadahnjivao pariškom likovnom tradicijom. Tu je i izlagao na skupnim i samostalnim izložbama. Od 1960. nadalje izlagao je u Splitu, Zagrebu, Parizu, Vancouveru i New Yorku, u Splitu, na Biennalu hrvatske grafike i u Splitskom salonu, a kasnije redovito 1982., 1990., 2008., i 2010. godine.
U New Yorku je doktorirao pedagogiju slikarstva na Columbia University. Godinama je predavao na New York City University, a bavio se i kazališnim scenografijama. Tu je izlagao od 1970. do 2012.
Ova izložba koju u Splitu priređuje u starijim godinama, monografska je izložba njegovog životnog stvaralaštva. Rani radovi u Parizu oko šezdesetih godina odaju lutanja u toj živoj likovnoj metropoli: od postimpresionista do fovista i nefigurativnog slikarstva, u traženju vlastitog izraza, tada više kolorističkog nego grafičkog.
S tom je kolorističkom paletom 1970. prešao u New York, otada stalno boravište i likovno sjedište. Ali u toj sredini izgrađuje svoj osobni likovni sadržaj i stil. Umjesto dotadašnjih nefigurativnih apstrakcija pojavljuju se u njegovim radovima, otada do devedesetih godina, ženski likovi, osobito aktovi, ispunjajući njegova platna. To dugo i Missiino karakteristično razdoblje pohvala je ženskom tijelu, koje likovnom zrelošću ispunja sliku, bilo u stajanju ili u pokretu, bilo zasebno ili grupno, bilo odjeveno ili kao akt. Njegov izraziti izvorni mediteranski pečat dolazi u tim radovima do posebnog i osobnog izražaja.
A zatim devedesetih godina izlazi iz ateliera u prirodu, nalazeći jednaku bujnost ranijih ženskih aktova u šumarcima, u razvedenim i likovno oblikovanim krošnjama stabala. Tako se ranije odvojeni i statički ženski likovi rasplinjuju u maštovitim likovnim, čak i sadržajnim kompozicijama, gubeći na koncu i svoju raniju realnost.
U svim Missiinim slikama uočavamo naglašen crtež, istaknuti kolorit, živi pokret i uočljivi ritam. Njegovi posljednji radovi, nastali u New Yorku nakon 2000., još uvijek odišu nesputanom (valjda urođenom splitskom) mladošću i stvara.
