Izložba Emilije Duparove u Kastvu

Ono što karakterizira Emiliju Duparovu kao umjetnicu je njezina nepresušna kreativna znatiželja, pa tako gotovo da i nema područja suvremene umjetnosti u koje nije zavirila, gdje se kao autorica nije oprobala, odakle nije crpila inspiraciju. Zato nije neobično da od samih početaka svoga stvaralaštva njeguje interdisciplinarnost i multimediju, ali i neophodnost uvažavanja udjela klasičnih elemenata. Izgradila je na taj način izričaj temeljen na zajedništvu tradicionalnih likovnih disciplina i najrazličitijih oblika 'nove umjetničke prakse', te na taj način stvorila zanimljive integracije – ali i izričajne sinestezije. A to joj je omogućilo da se svakim svojim novim projektom predstavi u jednom novom svjetlu.

Mnogi likovni kritičari koji su do sada pratili njezin rad rekli su kako ona pokazuje neobičnu dosljednost u multimedijalnosti i kako joj se umjetnička strategija nikada ne mijenja. Ponekad se jedino drastično mijenjaju vidovi i načini pojavnosti te multimedijalnosti. Takav pristup nazvan je 'dvostruko kodiranje'. Branko Franceschi iskovao je za njezina istraživanja vrlo prikladan termin: 'dihotomni projekti' , misleći na umjetničko ponašanje unutar kojega se svjesno i razložno sučeljavaju novi mediji i tradicionalna likovna umijeća.


Projekt 'Zrcalo'najbolje može ilustrirati rečeno. Ciklus je to slika-objekata sastavljenih od stotina raznobojnih kuglica pričvršćenih na dvodimenzionalnu podlogu, kod čega se autorica op-artistički, na puzzle-način, naizgled 'igra' titravim efektima boja koje se u svakom takvom sliko-objektu „rasprskavaju“ u vatrometu nekog iluzivnog, apstraktnog pejzaža. I premda se čini takvom, to ipak nije igra, već rezultat auroričina promišljenog kreativnog procesa, baziranog na slijedu kompleksnih vizualnih istraživanja, u čijem fokusu je boja i njezin odnos prema plohi, volumenu i prostoru. Istraživanja koja uključuju elemente nekoliko medija i iskustva nekoliko likovnih disciplina – od slikarstva, reljefa i mozaika, do konstruktivnog dizajna i novih digitalnih medija. Višnja Slavica Gabout

Emilija Duparova rođena je 1967. u Splitu, gdje je završila Srednju primijenjenu školu- Centar za odgoj i obrazovanje u umjetnosti i kulturi. Godine 1986. upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, a 1988. nastavila je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 1991. diplomirala na slikarskom odsjeku, u klasi prof. Zlatka Kauzlarića-Atača. Od 1996. boravi u Rijeci, gdje radi kao izvanredna profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti, obnašajući i funkciju predstojnice Katedre za slikarstvo, kao i prodekanice znanstveno-umjetničke djelatnosti.

Uz pedagoški rad paralelno se aktivno bavi i svojim umjetničkim radom - slikarstvom, multimedijalnim projektima, ambijentom, instalacijom, fotografijom i videom,  kontinuirano i intenzivno izlažući. Dosad je realizirala 39 samostalnih i sudjelovala na mnogobrojnim skupnim i žiriranim izložbama, te likovnim kolonijama u zemlji i inozemstvu. Kao stručna suradnica često sudjeluje i u realizaciji javnih kulturnih projekata i kazališnih scenografija u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. Od 2002. autorica je idejnih rješenja oblikovanja prostora za značajnije manifestacije u Rijeci i Opatiji. Za svoj umjetnički rad i rad u struci dobitnica je značajnih međunarodnih i nacionalnih nagrada i priznanja. Članica je HDLU-a Splita, Rijeke i Zagreba.