Izložba Đure Serdara 'Dvoje' u Opatiji

Nakon pedeset i osam godina u Umjetnički paviljon „Juraj Šporer“ u Opatiji vraća se Đuro Seder, akademik, doajen hrvatskoga slikarstva. Godine 1958. u ovome je prostoru imao prvu samostalnu izložbu (zajedno s Ljubom Škrnjugom) kada je izlagao svoje crne slike iz prvoga razdoblja svoga stvaranja.
Izložba je organizirana u suradnji s Gradskom galerijom Labin u kojoj će istodobno biti otvorena izložba slika Đure Sedera na temu „Slikar i njegova slika“.

Ove dvije teme do danas žive u svim slojevima njegova slikarstva. Kuratorica obiju izložaba je povjesničarka umjetnosti Branka Arh.
„Obje teme nose Sederov zanos slikanja, osebujni likovni izričaj koji iščitavamo u moćnoj, uzbudljivoj, eruptivnoj gestualnosti, u obilnoj materičnosti, u čudesnom svjetlu njegove palete koje dolazi iznutra, iz dubljih slojeva slike. U likovnom pogledu, obje teme izbalansirane su do najprofinjenijih harmonija“, napisala je Branka Arh u uvodnom dijelu razgovora sa Sederom objavljenim u katalogu izložbe. U tom razgovoru Seder govori o svojim stvaralačkim počecima, o svojim crnim slikama, o enformelu i Gorgoni čiji je bio član, o nihilizmu i filozofiji egzistencijalizma kojim se zanosio u svojoj prvoj, tzv. crnoj fazi, o Isusu, božanskom i ljudskom koji zauzima izuzetno važno mjesto u njegovu slikartsvu, o ljubavi između dvoje i prizivanju komunikacije i susreta, ali najviše o svojim traganjima za istinskim slikarstvom.
S Opatijom ga je povezala prva samostalna izložba u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer“ i eto, sada, nakon prijeđenog slikarskog puta na kojemu je stvorio jedan od najznačajnijih opusa u hrvatskome slikarstvu 2. polovice 20. stoljeća, vraća se na početke, zatvara krug.
"Izložba Dvoje nosi ugođaj intimne radosti, nježnosti susreta i suptilne erotske igre u komunikaciji žene i muškarca, ali i nemogućnosti pravoga dodira i istinskoga otkrića drugoga. Pokazuje ih u trenucima iskrene zapitanosti o vlastitom identitetu, o smislu, tajnama i razlozima svoga postojanja. Skida s dvoje sve što bi moglo zavarati, uljepšati, uputiti na lakoću susreta, na površne i isprazne dijaloge. Ostavlja tek ogoljelu stvarnost osamljenih bića. Ne mari pritom ni za figuru ni za prepoznatljive pojedinosti. Stoga ne treba Sederovu sliku gledati kroz temu i sadržaj. Njemu je važna likovna bit, umjetnička istina i razina, traženje (i nalaženje) odgovora na pitanja o umjetnosti, stvaranju, životu i svijetu." (Branka Arh, iz kataloga izložbe)