Izložba Đanina Božića u Rijeci

Kako je u Forumu, povodom njegove izložbe Reljefi u zagrebačkoj Greti, zapisao Ivica Župan, Đanino Božić je poput fakira relativizma, dokumentira današnju beznačajnost svake konstrukcije, svih rasporeda, sustava, struktura – jedino je pravilo njegova recentnog konstruktivizma da se sve može složiti ovako i onako, da se može mijenjati, izbacivati iz načela i smisla, iz ideje te slagati iz jednog u drugi raspored i sustav.

'Od prvih nastupa Đanina Božića u Rijeci prošlo je više od trideset godina. Isto toliko godina je prisutan i na umjetničkoj sceni, prije svega hrvatske i potom (srednje)europske sredine. Kako god odredili geografske prostore, za Đanina Božića zasigurno možemo reći da je postojan sudionik i poznavatelj umjetničkih zbivanja vlastitog vremena, osobnost koja se predstavlja kao samosvjestan, autentičan, profinjeni, kreativan i nadasve produktivan umjetnik.  Svo to vrijeme Božić stvara, izlaže i znatiželjno prati što se to događa na polju suvremene umjetničke prakse, otvarajući si time nova poglavlja i područja istraživanja oblikovnih struktura i njihovih razrada.
Stoga, izložba i postav Đanina Božića u Kloviću, kao i njegova naracija, nije linearna, nego fragmentirana u slikama i objektima,  reljefima i skulpturi, refleksijama i razmišljanjima, bojama i oblicima.  Riječ je o djelima nastalih unutar zadnjih desetak godina, a artikulacija njihova odnosa riješena je umjetnikovom usredotočenošću na pitanje njihove prostorne kombinatorike. 
Na taj je način, u skladu s unaprijed izabranim djelima koji uvjetuju multipliciranje ili redukciju  organskih, taktilnih ili geometrijskih likova unutar kromatskih spektra i njihovih interferencija, arhitekturu izlagačkog prostora modificirao u atraktivnu vizualnu cjelinu, svojevrsnu likovnu scenografiju u čijim  elementima, tj. djelima, još uvijek čitamo Božićev uzlazni smjer kako inventivnosti i mašte, tako i kreativnog mišljenja i intelektualne radoznalosti.
Naime, precizno definirana forma postava nije a priori ograničavajuća, baš naprotiv, upravo unutar nje umjetnikov subjektivizam razotkriva se u svoj svojoj snazi i sugestivnosti, a istodobno se time potvrđuje činjenica da nijedna formalna struktura nije slučajna, već djeluje kao obvezujući sadržaj.
U tom je smislu izložba Đanina Božića u Kloviću još jedna od njegovih vizualizacija određenoga mentalnog koncepta koji svojom otvorenošću prikazuje suživot između kreativnog,  duhovnog i racionalnog poimanja umjetnosti bez retoričkog ekshibicionizma. To je trenutak osvješćivanja o vrijednostima izloženih djela i možda upravo zbog toga tako inspirativnima, ne samo u umjetničkom pogledu nego i kao egzistencijalni poticaj i stapanje stvaralačkih htijenja s najdubljim osobnim uvjerenjima. Unutar koordinata likovnog mišljenja svaki put iznova zažari njegova intimna predanost vizionarskoj paradigmi reda i logike koju u poludjelom svijetu svi zamišljamo, a samo je rijetki znaju artikulirati u sugestivnim formulacijama. Đanino Božić je jedan od njih.' /Jerica Ziherl

Đanino Božić (1961, Pula) diplomirao je 1986. likovne umjetnosti (skulpturu) na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Samostalne izložbe priređuje od 1984. Od 1985. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se slikarstvom, skulpturom, grafikom, crtežom, knjigama umjetnika, instalacijama i ambijentima. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada. Živi i djeluje kao samostalni umjetnik u Novigradu i Labincima.