Izložba - Daniel Premec ‘Per aspera ad astra’

Naslov 'Per aspera ad astra' kojim je akademski kipar Daniel Premec objedinio ciklus djela ostvarenih u različitim medijima, zaista ne ostavlja mnogo prostora za sumnje i nedoumice. Jasna je konotacija latinske poslovice, njezin smisao koji ukazuje da je uspinjanje prema nekome cilju dugotrajan put popraćen preprekama koje pojedinac mora savladati kako bi postigao namjeru vlastita ispunjenja.(…)

Umjetnici imaju povlasticu, ali i teret, bavljenja vlastitim i tuđim iskustvom kroz djela. Možda je naivno i relativističko gledanje, no u posve doslovnom smislu, kipari u svojem radu imaju možda najteži teret. Izražavanje u materijalu poput drva ili kamena, do određene mjere ne podnosi pogreške i katkada željeni rezultat ne proistječe iz autorove sposobnosti, koliko od same volje materije da se podvine njegovoj ideji. Slijedom ovoga razmišljanja video-rad te druge radove iz ciklusa, skulpture izvedene u glini, kamenu te aluminiju, s jedne strane sagledavam kao simboličku referencu na
životne teškoće, ali i kao osvještavanje samoga umjetničkoga procesa stvaranja. Iako Daniel postupno ulazi u različite medije, kiparsko iskustvo prepoznaje se kao temelj njegova umjetničkoga razmišljanja.

Radovi su formirani kao snažan simbol Ÿ trn. Ovisno o izražajnosti pojedinih materijala i načinu na koji je oblikovano, svako djelo određeno je zasebnim kontekstom i mogućnošću iščitavanja. Trn sastavljen od cigli implicira primjerice čin građenja, to jest inherentnu čovjekovu potrebu da gradi, izrađuje Ÿ svoj životni prostor ali i sam život. Koristeći pak reskost i prodornost aluminija, Daniel oblikuje velike objekte kojima simulira oštro probijanje (poda i stropa galerije), koje iza sebe ostavlja vidljive posljedice (krhotine). Kameno trnje, postavljeno na otvorenom, dimenzijama i grubo obrađenom površinom doimaju se poput pradavnih ljudskih, pa čak i životinjskih tragova na zemlji.

U radu koji se predstavlja na ovoj izložbi, Daniel postiže krajnje osobni trenutak bavljenja temom. Metafora se, naime, istovremeno transformira u djelo i u htjelo, odnosno kroz autorovo htjelo ona postaje djelo Ÿ performans zabilježen video-radom i (krhki) objekt Ÿ trn (oblikovan od autorove odrezane kose). Suština samog rada je čin u kojem Daniel kao autor i subjekt transponira svoje iskustvo getoizacije, koja počinje kao i svaki drugi vid oduzimanja slobode, osnovnoga prava svakoga bića, šišanjem kose Ÿ izmjenom i oduzimanjem identiteta pojedinca. Nadalje, sagledala bih karakter trnja od kose koje Daniel slaže pred sobom, i koji su raspoređeni u prostoru galerije. Svaki trn proizlazi izravno od njegove materije, dio je njegova tijela i kao takav najvjerodostojniji znamen njegova iskustva. Njegova krhkost, efemernost, jer dovoljno je jače strujanje zraka ili druga fizička intervencija, da se rasprhne, predočuje zapravo krhkost i efemernost ljudskoga života, te njegovu podložnost vanjskim utjecajima. Trnje je također dovedeno, pored konteksta patnje, i u kontekst otpora, otpora koji je upitan u svom krajnjem rezultatu, zato trnje i jest. Barbara Vujanović.
 
Daniel Premec (1976.) magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, 2008. Od 2003. godine, suradnik u nastavi / asistent na Odsjeku kiparstvo, Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Zadnjih šesnaest godina kroz samostalne i grupne izložbe aktivno sudjeluje u suvremenoj inozemnoj i domaćoj likovnoj sceni. U svom umjetničkom radu koristi se različitim medijima od skulpture i objekata do instalacija, performansa i videa.