Izložba 'Apoksiomen u sv. Donatu'

Nakon izložbe održane u centralnom potkupolnom prostoru historicističkog prostora Umjetničkog paviljona, zatim u prostornom kontekstu-neoromaničke bazilike Sveta srca u Puli, devet metarski kip Ante Rašića Hrvatski Apoksiomen, gigantizirana i neomaniristički komponirana te sa šeststotina mobilnih zrcala optočena skulptura, postavlja se u novi prostorni kontekst predromaničke crkve Sv. Donat u Zadru, jednoj od vrhunaca arhitekture uopće. Kao i u Svetim srcima, kako je primijetio Mladen Lučić (pišući o toj izložbi) prostor u Svetom Donatu za posjetitelje nudi dvije osnovne vizure-prizemnu i drugu nadvišenu, galerijsku ophodnju s povišenog motrišta ali sada u savršenom, jednostavnom prostoru, idealnog, kružnog oblika, koji omogućava ophodnju i maksimalnu koncentraciju na skulpturu smještenu u samom središtu unutrašnjeg prstena rotonde, čineći tako prostorni vrhunac u kojem se sve silnice isprepleću, spajaju i istodobno odašilju, mnogobrojnim zrcaljenjima u svim smjerovima prostora.

Apoksiomen na taj način postaje lumino objekt u kojem odrazi svjetla, posjetitelja i samog prostora igraju nestvarnu iluzionističku igru kojoj se pridružuje specifična dinamika bazilikalnog osvjetljenja.

Mogućnost ogleda iz dvije vizure otvara nova iščitavanja Apoksiomena što se posebno tiče perspektivnih skraćenja i svjetlosne dinamike koji skulpturi pridodaju kinetička svojstva. Ako posjetitelj obilazi skulpturu primijetiti će da i ona s njim sudjeluje u kontinuiranom pokretu čime je i na taj način još jednom potvrđena njena interaktivnost... Bezbrojna ogledala dodaju i akumuliraju neočekivane svjetlosne impulse, te koliko je Apoksiomen statički dominantan u prostoru, on je ujedno iluzionistički i izvan njega.

... U svakom slučaju postav Hrvatskog Apoksiomena u rotondi Svetog Donata u Zadru, kao i ostale instalacije, dokazuju da Ante Rašić intenzivno promišlja svoju umjetnost kao integralni dio prostorne stvarnosti u kojoj je postavljena, a svojim mijenama, interakcijom, kinetičkim pokretom te svjetlosnim iluzionizmom prostoru daje novi smisao i višeznačna iščitavanja, jer višeznačnost je uostalom i karakteristično svojstvo svih Rašićevih objekata, koji nikada nisu do kraja dovršeni već čekaju da to učine prostor i publika koja ga posjećuje...

Ovom izložbom Ante Rašić nastavlja referiranje na baštinu. Rad Ante Rašića Hrvatski Apoksiomen možemo svrstati u prošireno polje umjetničkog djelovanja, između konceptualnog, site specific i ambijentalnog rada u proširenom smislu za koji je vrlo važna video i foto dokumentacija kao sastavni dio produžene percepcije i recepcije rada. Referenca na antičku skulpturu koju gigantizira do devet metara visine svjedoči o sveprisutnoj suvremenoj inspiraciji antikom kao kanonom poimanja ljepote ljudskog tijela i svega što paradigmatski pripada antičkoj klasičnoj skulpturi, koja mu je bila polazna točka i ideja da upravo tim klasičnim primjerom spoji nespojivo, a to je duh antike, vremena historicizma, predromanike, neoromanike i današnje postmoderne....

Svako novo postavljanje u novi prostor novi je kontekst kako za ozrcaljenu skulpturu tako i za prostor i posjetitelje i daje novu kvalitetu. Mijenja percepciju prostora i skulpture, povijesnog i suvremenog konteksta, sučeljavajući istovremeno i prošlost i sadašnjost na jednom mjestu i dajući joj novo značenje.




1. Skulptura: Hrvatski Apoksiomen, 2011.
Visina 900 x 280 x 280 cm
Stiropor, gaza, boja, metalna nosiva konstrukcija, drvo,
300 dvostranih rotirajućih ogledala (ø 17 cm, ogledala na metalnim pocinčanim zglobnim nosačima, mobilni, od 10 do 70 cm, 180 stupnjeva)
Skulptura je sastavljena od sedam dijelova koji se montiraju.

Hrvatski Apoksiomen je do sada izlagan na izložbama:
2011. Zagreb,Umjetnost je lijepa – Historicistički kabinet čuda;
Umjetnički paviljon u Zagrebu
2012. Pula, Umjetnost je lijepa – Hrvatski Apoksiomen; Sveta srca,
Arheološki muzej Iastre, (AMI), Muzej suvremene umjetnosti Istre, (MSUI/MACI).

https://www.facebook.com/amzd.hr/