U subotu, 11. lipnja s početkom u 20 sati, u Galeriji umjetnina u Splitu, otvara se izložba Ante Kaštelančića, povodom obilježavanja stote godišnjice rođenja ovog uglednog hrvatskog umjetnika. Izložbu je moguće razgledati do 11. srpnja. Suorganizator je Umjetnički paviljon u Zagrebu, gdje će ista izložba biti postavljena u rujnu i listopadu.
vrijeme: 11.06.2011. 20,00
mjesto: Zagreb, Croatia
Ante Kaštelančić (slikar, grafičar i likovni pedagog) slikarstvo je počeo učiti kod Emanuela Vidovića na Obrtničko-tehničkoj školi u Splitu. Od 1926. do 1930. studira dekorativno slikarstvo na Kunstgewerbeschule u Münchenu. Potom od 1932. do 1936. studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod profesora O. Mujadžića, M. Vanke, J. Kljakovića (crtanje) i Lj. Babića (slikarstvo), kod kojega je diplomirao i polazio specijalku. Studije nastavlja kod prof. Rogera na Académie des Beaux-Arts i u školi Andréa Lhotea u Parizu 1937.-1938. Godine 1956. i 1963. ponovno boravi u Parizu. Usto, bio je na studijskim putovanjima u Veneciji, Milanu, Pragu, Münchenu, Beču, Londonu.
Kaštelančić je izradio veći broj zidnih slika i dekoracija za interijere domaćih i stranih brodova. Bavio se i kazališnom scenografijom. Aktivno je radio na unapređenju suvremenog likovnog odgoja djece i mladeži, sudjelujući pritom u radu kongresa INSEA u Pragu 1966., New Yorku 1969. i Coventryju 1970. Osnivač je Centra za likovni odgoj pri Zavodu za školstvo u Splitu. Godine 1946. osniva i vodi Večernju školu za likovnu umjetnost. Sljedeće godine aktivno sudjeluje u organiziranju Škole za primijenjenu umjetnost u Splitu, na kojoj djeluje do 1959. Osnovao je Katedru za Likovne umjetnosti Pedagoške akademije u Splitu, gdje je bio redoviti profesor od 1957. do 1977. Dobitnik je više nagrada za slikarstvo, grafiku i pedagoški rad. Djela mu se nalaze u mnogobrojnim domaćim i stranim muzejima i galerijama te privatnim zbirkama.
Do šezdesetih godina prošlog stoljeća u Kaštelančićevom opusu prevladavaju krajolici, najčešće s motivima Trpnja, Jobova Supetra i Orebića, omiljenih slikarevih radnih odredišta. Poslije je najviše bio zaokupljen tipičnim zavičajnim motivom - jedrima. Slikarski mu je opus ipak motivski raznovrsniji i uključuje krajolike, portrete, mrtvu prirodu, akt…
Karakteristična Kaštelančićeva jedra, napeta ili skupljena, protegnuta u rezolutnim horizontalama, vertikalama ili kosinama, evoluirala su iz ranijih prikaza jedrenjaka. Prijelaz iz dinamične u statičnu fazu Kaštelančićeva slikarstva nastupa oko 1958. Za ranije razdoblje karakteristična je prepoznatljivost motiva naslikanog brzim, gipkim i raznovrsnim potezima, od sljubljenih pa do karakterističnih vijugavih i zakrivljenih. Statični način donosi redukciju detalja i stilizaciju, suženi rakurs, konstruktivnost nauštrb deskriptivnosti, dekorativnost.
U odnosu na prethodno razdoblje sada dominira masivni, snažni, moglo bi se reći graditeljski potez. Vijugave linije se istežu u okomite, vodoravne i dijagonalne kolorističke plošnine kojima duboka crnila daju konstruktivnu i emotivnu solidnost. Svjedoci smo napete ravnoteže racionalnih i emotivnih sastavnica u kojoj je naglašena ekspresionistička gesta sapeta u geometriziranu strukturu. U brojnim varijantama slikani kadar zaposjedaju siluete brodova s jedrima, motiv koji će postati zaštitni znak njegove cjelokupne umjetnosti.
