​Iz predgovora izložbe (N. P. Piližota)

'Motivima masline i stine portretiram vizualnu poeziju dalmatinskog krajolika i naslućujem konture mitskog pejzaža. Kao sveto drvo – simbol mira, mudrosti, čistoće, maslina (lat. Olea europaea) je ukorijenjena u brojnim starogrčkim i biblijskim legendama. Povezanost masline sa svim mediteranskim narodima s jedne, te aktualno obilježavanje 70 godina od otkrića prvih arheoloških nalazišta u Danilu s druge strane, dodatni su poticaji u pripremi ove samostalne izložbe. Brojne fotografije koje sam prethodnih godina snimila u masliniku moje majke i općenito na danilskom području (Danilo Biranj), evociraju na reljef života mediteranske kulturne baštine.
„One su budne, izrasle iz stijene…“ (Parun, 2010: 33)
Godine 2019. i 2018. maslina i suhozid uvršteni su na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. Međutim, sveprisutni i nezaobilazni ekološki izazovi, problemi suvremenog svijeta su i „vrijednosni i moralni, a temeljem toga aksiološki i etički“ (Novalić, 2003: 75). Unatoč tome, kontinuirano osvještavanje bogatstva u svakodnevnim pojavama ili ambijentima koji nas okružuju znači progovaranje univerzalnim jezikom umjetnosti…'