U Galeriji Vladimir Filakovac, Zagreb, u ponedjeljak, 18. listopada, u 19 sati, otvara se izložba slika, crteža i skulptura akademskog kipara Ivana Kožarića, pod nazivom 'Optimistička okomica'. Izložba traje do 3. studenoga.
vrijeme: 18.10.2010.
mjesto: Zagreb; Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a
'Uvijek pred javnost izlazim s istinom. Ja sam gol, ne skrivam ništa. Predajem sve što mi se intimno događa'. Ovo je jedna od starih, ali još uvijek važnih i nadasve aktualnih misli vodilja akademika Ivana Kožarića, u skladu s kojom već duže vrijeme izlaže samo najrecentnija ostvarenja.
Od početka je afirmirao nekonvencionalne oblike likovnog izričaja i razvijao nov umjetnički senzibilitet, dosljedan autorski rukopis, askezu i spiritualnost te otklon od slike kao estetskog predmeta. Sustavno se očituje da je umjetnost samo daljnja etapa permanentna duha ikonoklazma, antiautoritarnosti, čak i anarhizma koji traje u samoj jezgri onih raspoloženja koja su u modernoj umjetnosti bila njezina najdragocjenija osobina.
Kompetentan i siguran, Kožarić voli izravnost i spontanost, sve njegove radove odlikuje zbijenost, konciznost, jasnoća i konstruktivnost te čistoća, ne računa na razvučenost i rasutost oblika, mogućnosti korekcije ni uljepšavanja. S uistinu minimalnim sredstvima, dinamički usmjeren ka jednostavnosti iz koje slutimo ili ćutimo složena iskustva, zapravo s gnomskom jezgrovitošću, duboko i autentično zaokupljen svojim idejama, precizno i jasno i sigurno – sa samo jednim odlučnim potezom – ostvaruje maksimalnu vizualnu i uopće umjetničku poruku, bogatu asocijacijama i metaforama, raskošnu u značenju. Isposnički redukcionizam na jednoj i maksimalnost umjetničke poruke na drugoj strani, konstante su u svekolikom Kožarićevu umjetničkom djelovanju koja datira od prvih njegovih uradaka. Skromnost materijala, suzdržana gesta i jednostavnost oblika obrnuto je proporcionalna poetskoj i metaforičkoj sugestivnosti koja iz njegovih crteža zrači. U naizgled nereferencijalnim apstraktnim i apstrahirajućim oblicima skriva se cijelo bogatstvo asocijacija i simbolike, a nerijetko i složenih narativnih evokacija. To je jednostavno važan dio njegove svekolike umjetničke vokacije, koji će braniti i pred najvećim iskušenjima.
U dugom umjetničkom radu razvio je posebnu sposobnost brze reakcije, svježe improvizacije, zgusnute koncentracije, pa je velik broj ostvarenja izradio u tehnici crteža, akvarela i gvaša. Kožarićev crtež oduvijek je bio neovisan o ostalim medijima u kojima se izražavao; naravno, oni potječu iz istoga kožarićevskog svijeta, ali stroga i izravna veza među njima ne postoji. Crtež također nikad nije zamišljen ni ostvaren kao izraz pripremnog nacrta ili stadij zabilješke, nego je obilježje specifična umjetničkog htijenja – pojava forme na crtežu istodobno je i njegov rezultat.
U atelijeru smo ovaj put zatekli platna i crteže na papiru vrlo delikatne i profinjene manualnosti, koji su rezultat pribrana i senzibilna rada rukom. Oštri, dinamični potezi boje dominiraju na svijetloj podlozi. Na crtežima je jednostavan motiv, 'univerzum u malom', okomica, čvrste, sabijene jezgrovitosti koji omota u plašt poetičkog minimalizma.' Ivica Župan
