Izložba slika, akrilika i autolaka na platnu riječke umjetnice Ive Pevalek otvara se u petak, 8. listopada, u 21 sat, u Galeriji O.K., Rijeka. Ovom izložbom započinje nova sezona programa 2010./2011.
vrijeme: 08.10.2010. 21,00
mjesto: Rijeka; K.U.N.S. Galerija OK
'Koloristički i oblikotvorni učinci na slikama Ive Pevalek temelje se na interakciji monokromnog, valeurski i tonski minuciozno urazličenog fonta, drugog od platna do platna (plavičastog/ružičastog/zelenkastog/ljubičastog/oker/maslinastog... s usklađenim svjetlosnim vrijednostima, jednaka intenziteta a diferencirane boje na više radova iz istog ciklusa) i drugim bojama građenih kontura, silueta, 'sjena','likova' i skupina, te na osnovne karakteristike reduciranih naznaka pokreta i simboličnog 'okoliša' ('deblo', 'krošnja', 'zid', 'lišće'...), mahom apstraktnog, imaginarnog, 'imažističkog' krajolika koji se unutar / 'ispred' osnovnog fonta razlučuje u dinamičnu, ritmičku kompoziciju.
Ne teži se k iluziji perspektive,dubine,volumena,mase već lakoći i ljepoti harmonije obojena polja. Suptilni međuodnosi, kontrapunkti, akordi unutar 'isječaka' silueta, naglasak na ekspresiji inače 'sekundarne' kretnje, geste, 'građe' figura,a ne personaliziranih 'lica', upućuju percepciju upravo na nutarnji 'portret' samog slikaričinog senzibiliteta i načina gledanja, a ne na ičije 'osobne crte'.
Razmjene odnosa boje fonta /silueta između pojedinih slika na zidu kao su-postavljenih elemenata slikarske instalacije (cijelog postava) nadilaze inače 'oštrorube' granice pojedinih formata, te od recipijenta traže obuhvatnu percepciju upravo te međuigre na razini koncepta, vizualnog mišljenja i metodologije razvitka 'jednog' u 'mnoštvo'. Slikarica s lakoćom i jednostavnošću starog znalca elaborira cijeli jedan splet tradicijskih, ikonografskih i žanrovskih referencija – od antičkih (helenističko – rimskih, etruščanskih, fajumskih...) skulptorskih i slikarskih prauzora i paradigmi do 'novoslikarskih' zasada u suvremenom hrvatskom slikarstvu.
Iz apstraktne prirode nediferenciranog polja kolorističkih i kompozicionih 'silnica' kao uzgred, slučajno, u hodu se pomaljaju, manifestiraju, 'materijaliziraju' i pokreću fantomske prikaze, osamljeni 'hodači', 'plesači', 'skupine'... njihove siluete, sjene, čas arkadijski čas matisseovski čas chagallovski vedre,graciozne, proljetne, čas drhtave usred Panovog podneva, kao da tuga punoće, ispunjenja ljeta, u mah iz apolonijske mirnoće prelazi u elegični okoliš Rilkeovih stihova...
Jesen je. Natraja se ljeto 2010.' Branko Cerovac
