Idealiziranje knjige Vlade Marteka, akcija u knjižnici Muzeja suvremene umjetnosti u radu s posjetiteljima ali i zaposlenicima MSU-a, kao fokus ima višedesetljetno Martekovo bavljenje duhovnom, materijalnom i tvarnom prirodom knjige i pisane riječi. Tijekom travnja 2017., Vlado Martek, sada i knjižničar u mirovini, pridružit će se, kao knjižničarski savjetnik ali i kao gostujući umjetnik, osoblju knjižnice Muzeja suvremene umjetnosti.
vrijeme: 11.04.2017.
mjesto: Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu
Knjižnični fond, ali i prostor knjižnice i čitaonice MSU-a, tijekom četiri tjedna postat će prostor njegova umjetničkog djelovanja, intervencije i izvedbe.
Kao što ispisuje granice teksta i vizualnog u poeziji i predpoeziji, Martek se knjigom bavi ne samo kao nositeljem i prijenosnikom jezičnog traga i sadržaja već i kao objektom. Idealiziranje tako provodi u djelo javim akcijama – pjesničkim agitacijama, ali i oblikovanjem jezika i knjige pretvarajući ih u vizualne znakove, nekada zaustavljene u procesu nastanka, zatim pisanjem, crtanjem, slikanjem, kolažiranjem i kiparenjem jezika, teksta i knjige. Ponekad je knjige stvarao i četveroručno, ili se upuštao u njihovo objavljivanje i promociju, izvan bilo kakve izdavačke konvencije.Svojim liromapama, autorskim knjigama, samizdatima ali i klasičnim knjigama Martek kroz razgovor daje glas, podsjećajući na vrijeme kada doživljaj poezije nije bio osamljeničko čitanje stihova već društveni događaj. Svaki je taj čin posvećenosti i rada s idealiziranim, voljenim predmetom istodobno i njegova demistifikacija. Radeći u duhovnom društvu autora koji su svoje umjetničko stvaranje isprepleli izgaranju stvarnih ili fikcionalnih, no jednako sveobuhvatno usustavljenih biblioteka – Jorgea Borhesa, Philippa Larkina, Marcela Prousta i Marcela Duchampa, Martek u knjižnici Muzeja suvremene umjetnosti vlastitim djelima pristupa i kao bibliotekar.
Iako je desetljećima prisutan u javnosti kao vizualni umjetnik i pjesnički agitator, Martek će za sebe reći da je samo 10% umjetnik. Po važnosti su jednake ostale uloge, koje uzimaju razmjerni postotak osobnosti stvarajući tako protočni, nomadski identitet Marteka kao pjesnika, predpjesnika, slikara, kipara, supruga, oca, izdavača, peformera, esejista, filozofa. U jednoj od verzija biografije navodi da od 1979. radi kao činovnik-bibliotekar u predgrađu. Knjižničarska profesija, tek nekoliko godina kraća od dosadašnje umjetničke aktivnosti, u Martekovim biografijama koje navode podatke o izložbama, akcijama, pjesničkim zbirkama, samizdatima, tamizdatima i autorskim knjigama, čini se poput birokratskog, materijalističkog viška informacije, podastirući podatak o zaposlenju koje nije izravno povezano s umjetničkim djelovanjem. S druge strane, rad u javnoj knjižnici davao je mogućnosti i za neke skrivene agitacije – nekoliko godina nakon javnih i gerilskih poziva na čitanje poezije – koje su se uvukle u redovne aktivnosti knjižnice. U okviru dobrih birokratskih običaja trag je ostao u katalogu podružnice Dubrava Gradske knjižnice Zagreb u kojoj je Martek proveo radni vijek – znatno se povećala zastupljenost poezije i literature o umjetnosti, teoriji umjetnosti i filozofiji, u knjižničnom fondu.
U povodu gostovanja Vlade Marteka od 4. do 28. travnja Knjižnica Muzeja suvremene umjetnosti bit će otvorena za sve zainteresirane za razgovor s Martekom o njegovom radu, književnosti, umjetnosti, teoriji umjetnosti ali i knjižničnom fondu Muzeja suvremene umjetnosti, od utorka do petka od 14 do 17 sati (srijedom do 18 sati) ili po dogovoru.
