U izdanju Matice hrvatske, iz tiska je izašla knjiga 'U suvremenom kaosu'. Riječ je o autobiografskoj prozi slikara, karikaturista, ilustratora i pisca Joze Kljakovića (1889-1969), jednog od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika prošloga stoljeća.
S jedne strane uzbudljivo književno štivo koje sadržajem i formom djelomice korespondira s Budakovim Ratnim robljem, a s druge strane povijesno vjerodostojan prikaz političkih prilika u kojima se čovjek mora snalaziti i orijentirati kao trostruki politički izbjeglica - tako bi ukratko mogli opisati autobiografsku prozu Joze Kljakovića, jednog od najvažnijih hrvatskih likovnih umjetnika prošloga stoljeća, a također i izvrsna pisca slojevita i osebujna karkatera koji bez ustručavanja govori o vlastitoj ljudskoj nesavršenosti i o bijedi emigrantskoga života (austrougarski bjegunac tijekom Prvoga svjetskog rata, politički nepoćudna osoba u Pavelićevu režimu koja jedva izvlači živu glavu iz ustaškoga zatvora, te odveć oštar i zajedljiv kritičar Tita i komunističke Jugoslavije).
Kljakovićeva sudbina višestruko je zanimljiva u kontekstu moralnih, političkih i ideoloških mijena što su ih hrvatski intelektualci prolazili tijekom 20. stoljeća suočeni s jednostavnom istinom da je njihova vlastita sudbina neodvojiva od udesa čitava hrvatskoga naroda i povijesnih silnica koje vladaju čovječanstvom. Može li se i u teškim i opasnim vremenima ostati čovjekom, o tome Kljaković svjedoči na primjeru vlastite sudbine i sudbine ljudi koje je neposredno poznavao a koji su imali moć da odlučuju o tuđim životima..
Jozo Kljaković hrvatski je slikar rođen u Solinu 1889. godine. Pučku školu je završio u Solinu, a Realnu gimnaziju u Splitu, u gradu u kojem je učio slikarski zanat u atelijeru Emanuela Vidovića. Slikarsko školovanje nastavlja u Zagrebu kod Franje Pavačića, a potom odlazi na studij Likovne akademije u Pragu (kod Vlaha Bukovca, 1908.). Njegova prva skupna izložba održana je u Zagrebu 1910. godine s grupom Medulić, a zatim je 1911. godine u Rimu na Međunarodnoj izložbi izlagao zajedno s Meštrovićem. Nakon Praga odlazi na Istituto delle belle arti u Rimu, te kod Ferdinanda Hodlera u Ženevi provodi tri godine (od 1917.), a potom nastavlja studij fresko slikarstva kod Marcela Lenoira na Académie Ranson u Parizu 1920. godine.
U razdoblju koje je proveo u Zagrebu, načinio je dva značajna ciklusa u fresko tehnici - ciklus sakralnih tema za Crkvu sv. Marka i ciklus profane tematike za interijer Slavonske banke. Ciklus u Dobroti je rađen u tehnici ulja na platnu, kao i rad u Trgovačko-obrtničkoj komori. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1921. - 1943.), gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo. Godine 1941., za vrijeme vladavine Nezavisne države Hrvatske, Kljaković je završio u zatvoru, u kojem jedno vrijeme provodi s Ivanom Meštrovićem, a zatim je smješten u kućni pritvor. Godine 1943. odlazi u političku emigraciju u Rim, a 1947. godine odlazi u Buenos Aires. U Rim se vraća 1956. godine te radi poznate mozaike na zgradi Zavoda sv. Jeronima, u Papinskom hrvatskom zavodu koji je u tom izbjegličkom razdoblju bio njegov dom. U svojem književnom djelu Krvavi val zapisao je: '..velik broj Hrvata u ratu je izgubio sve, ne samo dom nego i domovinu...'. U Zagreb se vraća 1968. godine, a godinu kasnije umire.
Tijekom svojeg umjetničkog stvaralaštva stvorio je veliki broj djela u tehnici ulja. Izlagao je u brojnim svjetskim gradovima, uglavnom na skupnim, ali i na samostalnim izložbama, između ostalog u Londonu, Liverpoolu, Glasgowu, Manchesteru, Parizu, Lyonu, Genevi , Philadelphiji, New Yorku, Barceloni, Berlinu, Beču i Buenos Airesu. Kljakovićevi motivi su religijski, povijesni i zavičajni, a slikao je i portrete istaknutih ličnosti. Naslikao je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, u župnim crkvama u Vranjicu i Dobroti, u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina, te u Trgovačko-obrtničkoj komori (s Omerom Mujadžićem) i Gradskoj vijećnici u Zagrebu. Bavio se i karikaturom, plakatom, ilustriranjem knjiga i scenografijom. U emigraciji je također pisao suvremenu prozu (djela 'U suvremenom kaosu', Buenos Aires 1952. i 'Krvavi val', Rim, 1961.). Svoju kuću i djela 1969. g. darovao je gradu Zagrebu.
