U nedjelju, 29. travnja s početkom u 18 sati, u HKD na Sušaku u Rijeci, u sklopu Xpedicije Balkan, održava se javna tribina 'Što je balkanski umjetnik u Europi?'. Moderator je Davor Mišković, a tribina se održava na engleskom jeziku.
mjesto: Rijeka; HKD na Sušaku, Strossmayerova 1
CORNERS Xpedicija je dio paneuropskog projekta CORNERS, a formirana je kao skupina sastavljena od umjetnika i istraživača koji i sami dolaze s europskih margina i koji sa svojim domaćinima dijele iskustva, načine gledanja, metode rada i same umjetničke radove. Do sada su održane Sjeverna (Norveška i Švedska) i Kavkaska Xpedicija (Turska, Gruzija i Azerbajdžan), a u kolovozu će se u sklopu Istočne Xpedicije istraživati granična područja Ukrajine, Poljske, Bjelorusije, Litve i Kaliningradske oblasti.
Balkanska Xpedicija traje od 15. do 29. aprila, a suočava se sa starim i novim narativima, legendama i stereotipima na teritoriju ispresijecanom nekad nevidljivim, a nekad naglašenim granicama. Xpedicija će u tom period obići Zagreb, Jasenovac, Užice, Prizren, Shkodër, Cetinje, Dubrovnik, Mostar, Rijeku i druga mjesta diljem Balkana. Svako mjesto na putu je svojevrsna stanica na kojoj će umjetnici i istraživači predstaviti svoje radove, izvesti akcije, sudjelovati u raspravama i okruglim stolovima te razmjenjivati priče sa svojim domaćinima.
Što je balkanski umjetnik u Europi?
Balkan je prije svega geografski i povijesni pojam, no Balkan je ujedno i diskurzivna tvorevina, nešto što ima metaforičku i simboličku prirodu. Balkan se kao pojam uglavnom odnosi na sistem stereotipa koji proizlaze iz suodnosa brojnih povijesnih perioda, običaja i nasljeđa. Pri konstrukciji Balkana najvažnije je otomansko nasljeđe, ali se sam pojam 'balkanizacija' odnosi uglavnom na procese koji su se dogodili i koji se događaju nakon raspada Otomanskog carstva. Tako se poznata metafora o balkanizaciji kojom se upućuje na fragmentaciju teritorija u niz neprijateljskih entiteta zapravo odnosi na rastakanje Otomanskog carstva u 19. stoljeću. Dakle, radi se o procesima koji imaju korijen u otomanskom nasljeđu, ali su dizajnirani od strane onih koji i danas nastanjuju Balkan.
Balkan je u Europi korištena konstrukcija kojom se željelo označiti procese koji se odvijaju zbog tobože negativnog nasljeđa druge civilizacije. Balkan jest u Europi, ali zbog dugotrajne pripadnosti drugom civilizacijskom krugu tu se zbivaju necivilizirane i Europi tobože strane stvari. Balkan je tako u Europi postao stereotipom koji podjednako predstavlja žudnju i odbijanje, prihvaćanje i osuđivanje nečega što je tobože strano, a opet blisko. Dakle, dolazimo do one definicije Marije Todorove koja je Balkan u Europi odredila kao unutrašnju drugost. U tom smislu čini se da se i danas slična očekivanja postavljaju pred balkanske umjetnike koji trebaju izraziti atavizme i drugost u kojoj oni takozvani civilizirani mogu prepoznati svoj iskrivljeni odraz –kao svoju prijeteću bestijalnost od koje su, srećom, spašeni. Umjetnici u tom smislu postaju zarobljeni diskurzvinom tvorevinom, no sličnim su tvorevinama zarboljeni i umjetnici iz brojnih drugih sredina. Što, u slučaju Balkana, znači živjeti u skladu s očekivanjima? Do koje je mjere balkanska drugost specifični slučaj, a koliko se ovaj obrazac ponavlja i drugdje?
