Sanja Iveković u Galeriji SC

Umjetničke istraživačke strategije i pozicije ispitivanja post-nacističkih kulturnih prostora

Većina umjetnika koja je sudjelovala na Documenti 13 bila je pozvana da posjeti određene politički osobito 'zagađene' prostore u okolici Kassela, relevantne za njihove umjetničke radove. Od osobite je važnosti bio put u Breitenau, nacistički edukacijski i radni logor. Smješten 15-ak kilometara južno od Kassela i osnovan 1933. kao popravna institucija, Breitenau je očigledno bio najlogičniji izbor odgovarajuće destinacije. Ovaj tekst posebno će se dotaknuti projekta Sanje Iveković Neposlušni/e koji se sastoji iz dva dijela. Prvi dio  Neposlušni/e - Revolucionar/i/ke je instalacija izložena u Neue Galerie, a drugi dio Neposlušni/e - Razlozi za zatočenje su plakati izloženi u različitim javnim prostorima Documente 13, a rezultat su autoričinog posjeta Breitenau i njezine istrage različitih odgovarajućih arhiva.

Temeljne strategije umjetničkog istraživanja Sanje Iveković pri izradi rada koji se bavi ikonografijom nacionalsocijalističkog doba upotrijebljene su na dubok i složen način. Rad Neposlušni/e  - Revolucionar/i/ke predstavljen je kao instalacija i iako se bavi ranim nacionalsocijalističkim razdobljem i ujedno je direktan  rezultat istraživanja Sanje Iveković po lokalnim arhivima, ovaj rad pruža i korak naprijed. Umjetnica je razvila svoj umjetnički proces na istrazi jedne jedine fotografije otkrivene u novinskim arhivima. Fotografija koja je nadahnula jedan dio Neposlušnih - Revolucionar/a/ki (objavljena u Hessiche Volkswacht u travnju 1933.) prikazuje vojnika nacista  i magarca okruženog ogradom od bodljikave žice na prepoznatljivoj lokaciji: snimljena je na Opernplatzu u Kasselu, preko puta Documentinog  glavnog mjesta zbivanja, Friedrichsplatza. Scena upućuje na jednostavnu metaforu, da je koncentracioni logor namijenjen tvrdoglavim građanima (tvrdoglavi kao magarci), i poziva na  suzdržavanje od kupnje kod Židova. U borbi protiv povijesne amnezije ova nas fotografija upozorava na vječno vraćanje rasizma i aporiju 'opunomoćenih svjedoka'. (Agamben Ostatci: 146)

Uz izloženu fotografiju i tekst pojašnjenja instalacija Sanje Iveković u Neue Galerie uključuje i vitrinu s plišanim igračkama u obliku magaraca  i dodaje im imena pojedinaca koji se nisu pokorili nacističkom režimu u Njemačkoj i njegovoj opresivnoj politici spram Židova, kao i imena  raznih 'neposlušnih' osoba,  koje su u 20. i 21. stoljeću pružale otpor različitim nepravdama diljem svijeta.

Drugi dio projekta pod imenom Neposlušni/e  - Razlozi za privođenje sastoji se od šest plakata (svaki tiskan u nakladi od 100 primjeraka) koji su bili izloženi u javnim prostorima na oglasnim stupovima oko Kassela i u različitim institucijama (Kulturzentrum Schlachthof, Basement Neue Galerie, Hotel Hessenland, Kulturbahnhof, Universität Kassel, Martin Luther King Schule, Paul Julius von Reuter Schule, Landesgericht, Paritätischer Wohlfahrtsverband, Kunstuniversität).

Tekst plakata citira 'legitimne' razloge koji su vodili do zatvaranja neposlušnih pojedinaca ili  skupina ljudi, različite za muškarce i za žene.  Primjerice, autorica navodi 'slušanje radija na radnom mjestu' ili 'odbijanje rada u noćnoj smjeni' kao neke od razloga zatvaranja. Međutim, rad nudi i mnogo radikalnije otkriće - na dnu plakata autorica navodi loga sedam velikih njemačkih tj. svjetskih brandova koje su profitirali od antisemitizma i holokausta. Prema autorici, loga su trebala biti redizajnirana kako bi se izbjeglo kršenje autorskih prava ili ostalih tužbi. Osmi je logo trebao  otkriti informacije o glavnom krivcu, jednom od glavnih sponzora Documente 13 – Volkswagenu, ali umjesto toga je prostor ostavljen potpuno prazan. To je zapravo pružilo platformu za moguće aktivističke pothvate: tijekom prvih dana izložbe neki od praznih krugova isprovocirali su publiku da sudjeluje sa svojim grafitima. Naime, logo Volkswagena je svejedno bio dodan na neke plakate na različitim lokacijama jer je bolje informiranim lokalnim aktivistima bilo očigledno tko nedostaje na popisu najmoćnijih brandova.

Htjela bih istaknuti da je odnos između imperijalizma i rasizma, kojega se već dotakla Hannah Arendt, jasno uspostavljen kroz ovaj rad (Arendt 1962:503-04). Zapravo, prema Arendt rasizam je samo sredstvo za zamagljivanje pogleda dok imperijalizam postupa vođen vlastitim interesima, koji bi danas mogli biti stavljeni u kontekst probuđenog neoliberalnog rasizma. Preoblikovanje loga i ostavljanje praznog prostora na mjestu osmog loga ukazuje na to kako institucionalna strategija prozivanja, žigosanja i sramote kontinuiteta iz nacionalsocijalizma u post-nacizam nailazi na zid, ali otkriva kako je autorica-istraživačica bila odlučna  u obraćanju, otkrivanju i kritici najdelikatnijih skrivenih tajni prošlosti sve dok se ne dotaknu suvremene situacije i sve dok se ne utvrdi uspostaviti povezanost prošlosti s njezinim posljedicama u sadašnjosti. Suzana Milevska 

Reference: Agamben, Giorgio (1999): Remnants of Auschwitz: The Witness and the Archive, trans. Daniel Heller-Roazen, New York: Zone Books.
Arendt, Hannah (1962): The Origins of Totalitarianism, New York: Meridian Books.