Samostalna izložba švicarskog dizajnera Niklausa Troxlera

Niklaus Troxler grafički je dizajner, ilustrator i organizator renomiranog Willisau Jazz festivala. Jedan je od svjetski najpriznatijih grafičkih dizajnera te dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja.Dizajnira LP ploče i CD-e (spomenimo samo jazz legende Maxa Roacha, Dave Hollanda, Raya Andersona...), vizualne identitete, poštanske marke, vinske etikete, omote i naslovne stranice knjiga i magazina, a svjetsku je slavu stekao upravo plakatima u kojima je uspješno spojio svoje dvije ljubavi – jazz i grafički dizajn.

Od 1966. počinje redovito organizirati jazz koncerte u rodnom gradu što 1975. prerastaju u međunarodni Willisau Jazz Festival, za koji od početka do danas realizira raznoliku seriju plakata, ali i vodi brigu o svim detaljima organizacije samog festivala, od izbora izvođača i ugovora do financija. 'Organiziram jazz koncerte otkad se bavim i dizajnom', kaže. 'Zavolio sam jazz još kao tinejdžer, dok sam ga slušao na radiju. Prvo me zanimao tradicionalni jazz, zatim Duke Ellington i Charlie Parker, onda je došao Miles Davis i avangardni jazz. Sve što me fascinira u jazzu, također me zanima i u dizajnu: ritam, ton, kontrast, interakcija, eksperiment, improvizacija, kompozicija, osobnost'.
 
Dizajniranjem plakata za jazz koncerte i festivale, razvio je osebujan, ali i prepoznatljiv pristup sasvim neopterećen dosljednošću, obvezom priklanjanja jednom vizualnom stilu ili načinu izražavanja. Premda su ga dizajnerski puristi često optuživali za eklekticizam, upravo je ta vizualna i konceptualna razbarušenost ono što njegov rad čini tako privlačnim, ne samo kolegama, nego i široj publici koja s njima dolazi u dodir, neposredno na ulicama, izložbama ili preko knjiga. Tako su neki od njegovih radova, među kojima možemo spomenuti plakate za McCoy Tyner Sextet (1980), Dexter Gordon Quartet (1978), Don Pullen Quartet (1978), A Tribute to the Music of Thelonious Monk (1986) te plakat za Cecil Taylor (1989), već postali klasici dostojni mjesta u kolekciji MoMA-e, dok je u MeggsovojHistory of Graphic Design opisan kao 'nedvojbeno jedna od vodećih snaga u dizajnu plakata danas.'

U tom bogatom opusu i širokom rasponu radova u različitim stilovima i tehnikama, međuTroxlerovim plakatima ipak možemo uočiti tri osnovne grupe pristupa: jedni koriste ilustraciju, drugi su tipografski, a treći apstraktni.Na njegovim plakatima ponekad je riječ o figurativnim, ponekad strogim geometrijskim motivima, ali često su to jednostavno apstraktne i zaigrane vizualne kompozicije stvorene rezanjem papira, različitim kolažnim tehnikama, šablonama i pečatima ili snažnim potezima kista. Različiti načini povezivanja slikovnog i tekstualnog idu od konvencionalnog strukturiranja odnosa slike i tekstualne informacije do nesputanog razbijanja tipografskih konvencija linearnog čitanja i potpune integracije slike i teksta odnosno teksta kao slike u tipografskim eksperimentima s vizualnim formama na rubu čitljivosti, a mnogi se temelje na vizualnim doskočicama ili metaforama.
 
Uostalom, kako sam kaže, 'Plakat mora zvučati! Uvijek se trudim postići dijalog između zvuka i slike.' A publika je pokazala da za takve radove ima i uši. (Iz teksta Dejana Kršića u katalogu ZGRAF 11)
 
Niklaus Troxler rođen je 1947. u Willisau, gdje od 1973. vodi vlastiti studio za grafički dizajn, a od 1975. organizira i međunarodni Willisau Jazz Festival. Od 1989.član je AGI – Alliance Graphique Internationale, a od 1998. predaje na Staatlichen Akademie der Bildenden Künste u Stuttgartu.
 
Za svoj rad dobio je mnoge nagrade uključujući Cultural Prize of Central Switzerland (1982) i 22 Swiss posters of the year, kao i višestruke nagrade švicarskog, njujorškog i europskog Art Directors Cluba te njujorškog i tokijskog Type Directors Cluba. Samostalne izložbe imao je u New Yorku, Minneapolisu, Mexico Cityju, Caracasu, Parizu, Berlinu, Varšavi, Tokiju, Pekingu. Izlagao je na mnogim kolektivnim izložbama i festivalima, a radovi mu se nalaze u brojnim kolekcijamakao što su Museum of Modern Art New York, Minneapolis Institute of Arts, Toyama Museum of Modern Art Japan, Ogaki Poster Museum Japan, Deutsches Plakat Museum Essen, Stadedeljk Museum Amsterdam i mnoge druge.

O njegovom radu objavljeno je nekoliko knjiga, među kojima vrijedi istaknuti Jazz Blvd. – Niklaus Troxler Posters (Lars Müller Publishers, 1999),Niklaus Troxler. (Pyramyd Books Nr. 54, 2007) i Niklaus Troxler – The Master of Design (Page One, 2007).