Zajednička gozba sa Sinišom Labrovićem najavljena je za danas, 17. prosinca, s početkom u 18 sati, u Galeriji VN.
vrijeme: 17.12.2012. 18,00
mjesto: Zagreb; Galerija VN, Ilica 163a
Rad Recept sastoji se od dva dijela. Prvi dio je večera u Galeriji VN. Za objed se dijeli grah s kobasicom, otprilike 300 porcija, i kruh, a na zajedničko blagovanje su pozvani svi ljudi dobre volje i/ili krčećih crijeva. Za vrijeme objeda stojim za govornicom, u odijelu, i držim govor. Sadržaj govora je detaljan opis bogatog i slasnog objeda u nekoliko sljedova, s receptima, načinima pripreme svakog jela i sljubljivanjem. Proces podjele hrane, objedovanja i govora se snima, te postaje video rad koji će se naknadno prikazati u galeriji.
Zajednički objed jedan je od najstarijih oblika utemeljenja, potvrde i proslave zajedništva. I danas su događaji koji se smatraju važnima za pojedinca i zajednicu (rođenje, svadba, smrt) praćeni zajedničkim blagovanjem. Također i proslave rođendana, prijateljska, obiteljska i poslovna druženja, završeci školovanja, vjerski blagdani i slično. Hrana je moćan integrator. Možda baš zato što je gotovo nikada nije bilo dovoljno za sve. Inverzan oblik dijeljenja hrane kao slavljenja zajedništva jest institucija javne/pučke kuhinje. Ona je namijenjena nemoćnima, starima, siromašnima, bolesnima, onima koji, privremeno ili trajno, gube u utrci života pa više ne mogu sebi priskrbiti niti ono najosnovnije. I tu, bez obzira na osjećaj solidarnosti, gotovo nitko ne slavi zajednički objed, makar i bio zahvalan na njemu.
Institucija u mnogočemu slična javnoj kuhinji jest galerija suvremene umjetnosti. Njezina je publika ona gladna duha, makar i dijetalnog, kakav je suvremeni, i dobrovoljna, a ipak često zapitana 'što meni ovo treba'.
Ovdje će se, nadam se, sjediniti te dvije 'publike' koje se rijetko susreću: ona koja se bori za svakodnevno preživljavanje i život kao takav i bilo kakav s onom koja se skrbi i muči
oko smisla toga života u znoju svojih artističkih i kulturnih pregnuća.
'Mi smo djeca epohe, / epoha je politička', kaže u pjesmi Djeca epohe Wislawa Szymborska. No, kao da je došlo do zamora materijala. S porastom broja onih koji tendiraju prehrani u javnoj kuhinji, smanjuje se broj zainteresiranih za politiku kao skrb za javni interes. Međutim, izbori se i dalje održavaju u pravilnim ciklusima. Sa smanjenjem interesa za ponudu političara, porastao je broj i sadržaj pratećih događanja. U predizborna vremena umjesto političkih skupova imamo sijevanja škarica na raznim otvorenjima, besplatne koncerte, a jedan od omiljenijih oblika privlačenja glasača jest podjela hrane. Najčešće se na obali dijeli riba, a u unutrašnjosti grah s kobasicama. Prodaja nade, začin ideologije, lakše se guta uz besplatan obrok. Zemlja Dembelija do prvoga pražnjenja crijeva. Jacques Lacan kaže da nada u bolje sutra vodi u samoubojstvo. Kao optimistu, drago mi je da ipak nekamo vodi. Siniša Labrović
Siniša Labrović je rođen 12. veljače u Sinju. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine. Godine 2005. realizira rad Stado.org, u kojem su ovce bile sudionice reality showa. Od performansa bi valjalo izdvojiti radove Gloria (guslarska izvedba tekstova iz magazina Gloria), Kažnjavanje, Obilježavanje i Zavijanje ranjenika te serije Fraze i Pišanje. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničke galerije u Dubrovniku. Na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. godine izložio rad Postdiplomsko obrazovanje/Postgraduate Education. Predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. godine zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.
