'Pulp3 & Roban', izložba studentica i studenata Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Kolegij oblikovanja nakita, održava se u riječkoj Galeriji Kortil, od 18. rujna do 5. listopada 2012.
vrijeme: 18.09.2012.
mjesto: Rijeka; Galerija Kortil, Strossmayerova 1
Autori/ce:
- 3. godina: Nisa Hrvatin, Tomislav Mirković, Petra Oković, Majda Petrović, Ana Sabolić, Dorotea Smrkinić, Ivana Šepac, Daria Valenčić;
- 4. godina: Nikolina Car, Filip Eškinja, Ana Goričanec, Sabina Gužvinec, Andreja Jandrečić, Martina Kalčić, Natalija Ložnjak, Ada Osmanagić, Jana Plovanić, Izabela Raunik, Ivana Ribar, Snježana Rumora, Tonko Vukonić, Ines Šarić, Sanita Zorić;
- 1.godina diplomskog studija: Ana Aleksandra Buković, Mirela Duktaj, Ana Hrćan, Ines Križaj, Mirna Oštarić Kerr, Barbara Lukanić, Romina Mejak, Anna Rupenović, Sunčana Simichen, Goranka Tomić, Jelena Zec, Breza Žižović.
Koncept projekta PULP3: doc. Nenad Roban.
'Javna koža
Koliko prostora zauzima tijelo? Onoliko koliko dodiruje, koliko osjeća, onoliko koliko može vidjeti ili koliko može zamisliti, sanja ti, maštati? Dakle, beskrajno mnogo.
Ograničeni smo tijelom, ali to ograničenje nadograđujemo duhom. Tijelom izražavamo naš duhovni život i osobnost. Njime komuniciramo i na taj način činimo vidljivim nevidljivo, ono što izlazi iz naše nutrine. Kao što znamo iz performativnih umjetnosti, samim tijelom možemo izraziti uglavnom sve emocije. Ako mu dodamo oblike od različitih materijala, boja, svjetla i sl., pomoću njih možemo predstaviti većinu našeg doživljavanja svijeta i reakcija na ono što nas okružuje.
Umjetnost je oduvijek povezana s tijelom, između ostalog stoga što je ono idealno sredstvo za putovanje u nepoznato i usputno istraživanje. Umjetnici koji se njime koriste, osim osobnih problema iznose i one društvene koji djeluju na tijelo i osobnost koja ga sačinjava. Kako bi izrazio svoje osjećaje u odnosu na situaciju koja ga okružuje, umjetnik treba, pored svoje imaginacije, koristiti sva raspoloživa materijalna sredstva koja na najbolji mogući način naglašavaju temu o kojoj govori. Umjetnička tvorevina nastala apliciranjem različitih materijala ili predmeta bliska je postupku nastajanja bilo kojeg umjetničkog djela, jer stvaralački su procesi potpuno isti. Rezultat nastao primjenom oblikovanja prostora samog tijela možemo nazvati 'javnom kožom' (public skin), jer služi za komunikaciju s vanjskim svijetom. Tijelo je dio tog svijeta i obogaćuje ga dodatnim, alternativnim mogućnostima razumijevanja pojedinačne i opće egzistencije.
Na tim temeljima razvija se oblikovanje nakita za cijelo tijelo. Njegova je funkcija komentirati određene teme, ali i ponuditi izazivanje društvene reakcije, a ne (uobičajeno) ukrašavanje zbog osobnih potreba. S obzirom na aktualnu situaciju smatram da takva umjetnička akcija može poslužiti spašavanju duhovnog života – monumentalni predmeti, koje još nazivamo instalacijama za tijelo, nastali su iz potrebe izazivanja reakcije i očekivanja društvenog komentara, a da unaprijed ne znaju hoće li on biti afirmativan ili ne.
NIJE slučajno da se posljednjih dvadesetak godina suvremenom autorskom nakitu povećao volumen; na taj način autori su postali sve vidljiviji i zahtjevniji u zagovaranju svojih stavova. Današnja društvena situacija je alarmantna, i na gotovo sve njezine segmente – ekonomske, klimatske, međuljudske odnose, itd., potrebno je primijeniti adekvatna umjetnička sredstva. Pomoću njih moguće je upozoriti na stanje, komentirati određene teme, ali i ponuditi potencijalno iscjeljenje.' Nenad Roban
Katalog
