Preskočite na glavni sadržaj

Program 10. festivala svjetskog kazališta

Festival svjetskog kazališta u svom desetom izdanju nudi pet predstava kao presjek najznamiljivih događanja svjetskih pozornica, scenskih projekata koje obilaze najvažnije kazališne festivale i koje su redovito dio glavnog programa i prvi izbor svih programatora. Priredba će se održati u rujnu o.g.
 
vrijeme: 26.07.2012.
url: http://www.zagrebtheatrefestival.hr/
Ne samo što će gledatelji, kao i niz godina do sada, dobiti dragocjeni uvid u vrhunce autorskog kazališta, intrigantna iščitavanja klasika, maštovite i originalne spektakle i najsuvremenije pristupe scenskoj umjetnosti te stilovima glume, već je i zanimljivo je što će  imati prigodu vidjeti i, u Hrvatskoj  vrlo rijetko izvođen kazališni naslov koje po svom statusu pripada nezaobilaznom dijelu tzv. željeznog programa svjetskih scena.

Bit će to, dakako, kao i svaki put do sad na Festivalu svjetskog kazališta prilika da se još jednom umjetnički revidira zagrebačka i hrvatska kazališna repertoarna politika. 

• Poslije bitke / Kompanija Pippa Delbona / Italija

Festival svjetskog kazališta otvara talijanski redatelj Pippo Delbono, svestrana umjetnička osobnost koji u pravilu radi zahtjevene autorske projekte. Delbono je prije nekoliko godina bio na Festivalu svjetskog kazališta s oduševljavajućom predstavom „Tišina“ koju je zagrebačka publika dočekala s ovacijama. Ove godine Kompanija Pippa Delbona stiže sa scenskim projektom Poslije bitke. To je ironična, poetična, provokativna, nježna, na trenutke burleskna i bolna himna životu koja koristi i fragmente iz „Procesa“ Franza Kafke, Danteove „Božanstvene komedije“ te stihove pjesnikinje Alde Marini. Vizualno moćna predstava „Poslije bitke“ u sintezi dramskog, plesnog i glazbenog teatra,  pripovijeda o borbi protiv indiferencije koja kontaminira cijelo društvo, o činjenici da se nakon ludila borbe možemo vratiti razumu, jasnoći i mogućnosti da shvatimo svijet u prvom redu kao mjesto čija ljepota ovisi o nama samima. „Poslije bitke“ je i priča o izbjeglicama na Mediteranu, posveta Delbonovoj majci, ali i podsjetnik da nakon svakoga rata, dolazi li pobjeda ili poraz, na kraju, kako god bilo, stiže mir koji se uvijek postiže samo borbom svakog čovjeka za postizanjem vlastita poštovanjem.     
 
• Gospođica Julija / Schaubuehnea am Lehniner Platz / Njemačka  
 
Festival svjetskog kazališta dovodi u Zagreb i najpoznatiji komad švedskog dramatičara Augusta Strindberga Gospođica Julija u režiji Katie Mitchell i Lea Warnera te produkciji Schaubuehnea am Lehniner Platz. Katie Mitchell prvi put u ovom scenskom projektu surađuje s berlinskim kazalištem, a riječ je o dramskoj i opernoj redateljici, ravnateljici brojnih manifestacija i opernih kuća, sjajne umjetničke reputacije koja se proslavila svojim inscenacijama „Idiota“ Fjodora Mihajloviča Dostojevskog  ili „Valovima“ Virginije Woolf.
Klasičnu tragediju o muško-ženskim odnosima u društveno zadanom kontekstu 19. stoljeća, odnosno analiziranje relacija između klasa – gospodarice i sluge – redatelji pokazuju iz vizure slugove zaručnice.  Koristeći kameru u realnom vremenu koja neprekidno prati zavođenje pripadnika različitih klasa te koban završetak uz dojmljivu  scenografiju i dominantnu glazbenu podlogu, Katie Mitchell i Leo Warner donose poznatu priču u novoj multimedijalnoj formi koja slavni predložak znatno obogaćuje.    
 
• Za unajmiti / Peeping Tom / Belgija
 
Nakon što je na već na Festivalu svjetskog kazališta briljirala s predstavom „Ulica Vandenbranden 32“, belgijska kazališna skupina Peeping Tom ponovno je u programu Festivala i to s recentnim scenskim projektom Za unajmiti u režiji Gabriele Caririzo i Francka Chartiera, ujedno i umjetničkih ravnatelja toga kazališta, koja je u svjetskim medijima primljena s entuzijazmom i simpatijama publike. Peeping Tom poznat je po okupljanju umjetnika različitih interesa koji dugo i iscrpno rade na određenim projektima stvarajući originalni multidisciplinarni koreografski jezik.
U poetici njihovih predstava uvijek je u središtu ples, fascinantan scenski pokret i jake slike što je najvažnije sredstvo čime uključuju publiku u problematiziranje intimnosti na pozornici. Carrizo i Chartier bave se stanjem ljudske psihe, a ta pitanja u srži procesa njihova stvaranja definiraju kroz postavljanje svojevrsnog velikog povećala okrenutog publici koji otkriva ono što je samo na prvi pogled nevidljivo i beznačajno. Njihove produkcije uvijek uključuju supostojanje paralelnih svjetova u kojima ne vrijedi uobičajna logika vremena i prostora. Zato je i predstava „Za unajmiti“ zavodljivi metafizički labirint gradnje začudnih prizora u kojem su likovi sputani košmarom vlastitih misli, mjesto okrenuto naglavačke, mjesto halucinacija i noćnih mora. Mjesto u kojem se začudnim stvaranjem umjetnik uvijek ponovno prilagođava ili se iznova oslobađa svoje unutarnje kozmičke slike, po prirodi stvari, nikada do kraja rješive.
 
• Ženska predstava bez naslova / Young Jean Lee / SAD 

Festival svjetskog kazališta predstavit će i agilnu, burnu i buntovničku newyoršku downtown kazališnu scenu i to eksperimentalnom predstavom Ženska predstava bez naslova redateljice i dramatičarke Young Jean Lee, apsolutne američke zvijezde u usponu, te njezine Kompanije Young Jean Lee. U njoj šestoro karizmatičnih zvijezda dramskog teatra, plesa, cabareta i svijeta burleske u predstavi bez riječi pozivaju publiku na veselo, fluidno i bezgranično istraživanje pitanja identiteta u suvremenom društvu. Ta transcendentna predstava s mnogo humora i emotivnosti analizira pitanje roda i što to znači biti Drukčiji u današnjem svijetu u kojem su društveni kanoni zacrtani samo na prvi pogled i načelno podložni toleranciji prema Drugome te što znači svjesno ne živjeti  u umrtvljenom i neaktivnom stanju status quo. „Ženska predstava bez riječi“ je britka i šarmantna, ekstravagantni spoj plesa i mime, subverzivna u isto vrijeme. 
 
• KRAJ LJUBAVI/ THEATRE DE GENNEVILLIERS/ FRANCUSKA
 
Predstava Kraj ljubavi hit je pariškog Theatrea de Gennevilliersa, u koncepciji i režiji francuskog redatelja Pascala Ramberta. Izvorno je pisana za dvoje izvođača - Audrey Bonet i Stanislasa Nordeya - i govori o paru koje proživljava trenutke kad se njihova ljubav zatomila, trenutke otuđenja, stvorene distance, konfuzije nad osjećajem da je ljubljena osoba postala preko noći stranac, trenutke preispitivanja. Na pitanje „Koga smo to voljeli, kad smo ga voljeli?“ Rambert ne daje konkretan odgovor već u bujici monologa, uzastopnih zapitanosti i odgovoranja, analizira sve mogućnosti koje čine jednu ljubavnu vezu, čuvajući se klišeja para koje se samo prisjeća bivše ljubavi i pronalazi krivce.
 To je maraton između straha i olakšanja u bolnom raspadu ljubavi i sumnje, u brutalnosti riječi, u strogosti, u hladnoći. Par ima ista oružja, ali ih koristi na različite načine. Ipak, na kraju oni su samo muškarac i žena, dva gledišta, dva govora za opisivanje nasilja umiruće ljubavi.