Preminuo Branko Franolić

Branko Franolić rodio se 2. srpnja 1925. u Rijeci. Kao znanstvenik te profesor i javni djelatnik, bio je vrlo cijenjen i priznat u znanstvenim krugovima Velike Britanije, Francuske, SAD i Kanade.

Godine 1952. zatražio je i dobio politički azil u Velikoj Britaniji te je najveći dio znanstvene karijere proveo u inozemstvu. Anglistiku i amerikanistiku diplomirao je 1957. na Visokom učilištu Slobodne Europe u Strassbourgu. Doktorirao je na francuskome sveučilištu Sorboni 1977. tezom o francuskim posuđenicama u hrvatskome jeziku.

Franolić je bio među prvima koji su svojim istraživačkim i znanstvenim radom u velikim knjižnicama, arhivima i zbirkama diljem Europe, znanstvenim nastupima i publikacijama probijali barijere neznanja i neistina o hrvatskome jeziku i Hrvatima. Usto, uspio je da se uvedu odsjeci i rubrike o hrvatskome jeziku i njegovoj povijesti u istaknutim londonskim knjižnicama i znanstvenim ustanovama.
 
Dobitnik je Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 1996. Predsjednik ocjenjivačkoga suda Ranko Marinković (1913.-2001.) istaknuo je prigodom dodjele nagrade Branku Franoliću krajem svibnja 1997. u Zagrebu kako on svojim znanstvenim studijama i člancima objavljenim u najpoznatijim svjetskim jezikoslovnim časopisima te osobito knjigama nije postigao samo 'pravo građanstva' za hrvatski jezični, kulturni i povijesni identitet, nego je na europsku i svjetsku znanstvenu scenu snažno postavio pitanje prava na autohtonost i priznanje hrvatskoga jezika.

Zahvaljujući na nagradi, Franolić je rekao da je jezik jedno od glavnih obilježja nacije. Citirajući lorda Actona da je emigracija kolijevka nacije, Franolić je tada ocijenio da je osobno "jedan od onih koji su, afirmacijom hrvatskoga jezika u svijetu, tu kolijevku ljuljali".
 
Brojna su djela Branka Franolića kojima je zadužio našu znanost, među kojima su 'Utjecaj francuskoga jezika u Hrvatskoj - društveno-povijesni aspekti', 'Studija o Ruđeru Boškoviću i Engleskoj', 'Razvitak hrvatskog i srpskog jezika', 'Kratka povijest hrvatskog književnog jezika', 'Hrvatski književni jezik', 'Povijesni pregled hrvatskog književnog jezika', 'Jezična politika u Jugoslaviji', 'Prilog Filipa Vezdina indijskim studijama na zalasku 18. stoljeća u Europi', 'Hrvatski glagoljički tekstovi u Općem katalogu Britanske knjižnice', 'Knjige o Hrvatima i Hrvatskoj' I., II. i III. u Općem katalogu Britanske knjižnice, 'Preled hrvatske bibliografije 1960.-2003.'.
 
Objavljivao je radove i u istaknutim europskim časopisima, a često je nastupao u radijskim i televizijskim emisijama te kao predavač na visokim učilištima, savjetovanjima i kongresima. Napose je to činio tijekom Domovinskog rata. Zauzet brigom o opstanku i razvitku hrvatskoga književnog jezika u svijetu u kojemu, kako je spominjao, svake godine nestaje dvadesetak jezika, profesor Franolić je isticao da će opstati samo oni jezici koji imaju milijune govornika i oni koji imaju dugu povijest pisane književnosti.
(Hina)