Preminula istaknuta video umjetnica Breda Beban
Istaknuta vizualna umjetnica Breda Beban preminula je 23. travnja nakon duge i teške bolesti. Dobitnica je mnogih prestižnih nagrada, a izlagala je u nekim od najznačajnijih galerija i muzeja u Europi i SAD. Predavala je i vizualne umjetnosti na Sveučilištu Sheffield Hallam.
Breda Beban rođena 1952. godine u Novome Sadu, odrastala je u Makedoniji i potom se školovala i živjela u Zagrebu. Početkom devedesetih godina otišla je u Veliku Britaniju s umjetničkim i životnim partnerom Hrvojem Horvatićem, koji je preminuo u Londonu 1997. Jedan od njenih najpotresnijih radova upravo je i posvećen dokumentiranju njihova odlaska iz ratom zahvaćene zemlje do njegove iznenadne smrti u bolnici u istočnom Londonu. Taj rad potresno naslovljen 'I Lay on the Bed Waiting for His Heart to Stop Beating' (Ležim na krevetu čekajući da njegovo srce prestane kucati ), predstavlja, kako je istaknuto u Gardianu, snažan marker vremena 'potresnu studiju prošlosti, sadašnjosti i budućnost'.
Gardian je u kolovozu 2010. proglasio Bredu Beban za umjetnicu tjedna, u povodu izložbe 'My Funeral Song' u Kamden art centru, gdje je predstavila rad posvećen bliskim prijateljima i pjesmama koje bi voljeli čuti na svojim pogrebima. Taj rad bio je prikazan u formi petokanalne video instalacije zajedno s dijelom serijala' Little Films to Cry' to iz 2003. godine, koji je snimila kao 'kućne filmove' i svojevrsne posvete ljudima koji su joj najbliži (Imagination is Funny, Together Again, Angel, One Day in a Far-off Place Somewhere, Monastic Calling i Love Itself).
Među najznačajnijim radovima Brede Beban je i film 'The Most Beautiful Woman in Gucha' (2006.), snimljen na saboru dragačevskih trubača u Guči. Prikazivan i u Tate Britan galeriji u Londonu, te u pratećem programu Bijenala u Veneciji, film iz Guče bio je i ključni dio zadnje izložbe Brede Beban – 'The Complicity of Gestures '(Složenost gestova), održane u lipnju 2011. u Kalfayan galeriji u Ateni.
Radovi Brede Beban predstavljani su u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, Nacionalnom muzeju kraljice Sofije u Madridu (2005), Tate Modern (2004) u Londonu, te Nacionalnom filmskom teatru u Londonu (2003).
U Velikoj Britaniji dobila je 2001. godine nagradu Pol Hamlin za vizualnu umjetnost (The Paul Hamlyn Award), a za film Jason’s Dream dobila je 1998. godine Srebrnu nagradu za muziku, film i video na Worldfestu, Međunarodnom filmskom festivalu u Hustonu u SAD-u.
Breda Beban bila je i kustosica i producentica projekta Imagine Art After (IAA), i istoimene izložbe za galerijski i medijski prostor, čije je prvo izdanje predstavljeno u Tate Britan od listopada 2007. do siječnja 2008. Drugi ciklus tog višefaznoga projekta realizirala je 2010. godine u obliku interaktivnog on line dijaloga desetoro umjetnika i filmskih autora koji su, kao i ona, emigrirali u London te žive u Velikoj Britaniji s njihovim sunarodnjacima koji su ostali u domovini. Sudionici projekta IAA izabrani su na natječaju u 35 zemalja, iz kojih, prema podacima britanskog Ministarstva unutrašnjih poslova, stiže najveći broj molbi za azil.
Breda Beban svojevremeno je izjavila da je Balkan privlači kontradiktornostima i da je karakterističan po tome što se jedina vrsta kontinuiteta nalazi u kontinuitetu diskontinuiteta.
