Preskočite na glavni sadržaj

Predstavljene 'Sabrane pjesme' Ante Stamaća

Knjiga 'Sabrane pjesme', akademika Ante Stamaća, koja objedinjuje pedesetogodišnji pjesnički opus tog pjesnika, teoretičara književnosti, esejista i prevoditelja, predstavljena je jučer, 8. veljače, u Matici hrvatskoj.
vrijeme: 08.02.2011.
mjesto: Zagreb; Matica hrvatska
url: http://www.matica.hr
'Sabrane pjesme' na više od 500 stranica donose pjesme koje je Stamać napisao u ranim danima, pa sve do kasnoga pjesništva, kazao je na promociji knjige Božidar Petrač, glavni urednik te knjige tiskane u izdanju Alfe.

Knjiga donosi većinu Stamaćevih zbirki, a započinje 'Rasapom' iz 1962., nastavlja zbirkom 'Sa svijetom jedno' (1965.), 'Doba prisjećanja' (1968.), 'Smjer' (1968.) a završava neobjavljenim pjesmama pisanima 2008.

Kroz knjigu možemo pratiti pjesnički razvitak i njegov stalni uspon, drži Petrač zauzevši se za objavljivanje sabranih djela i drugih hrvatskih pjesnika a kako bi se na jednom mjestu našao cijeli opus.

Milan Bešlić drži da se u vremenskom okviru od 50 godina u Stamaća uočava stilska prepoznatljivost i rezonantni odjek u hrvatskom pjesništvu. Zbirka 'Rasap' iz '62. označila je početak Stamaćeva pjesničkog života, sa zrelim pjesničkim glasom, visoko ga pozicionirajući u hrvatskom pjesništvu, drži Bešlić. Teme koje su ga pratile, rekao je, jesu smisao ljudskog postojanja te duboki egzistencijalni glas koji traži smisao postojanja i pjesništva.

Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić osvrnuo se na izniman pjesnički jezik u Stamaća, za koji drži da je iz zbirke u zbirku postajao sve ljepši, bolji i raskošniji. Kako raste Stamaćevo pjesništvo, znanjem i iskustvom, i jezik postaje se bolji, misli Zidić zaključivši kako Stamać može sve uobličiti u pjesnički izraz.
Ante Stamać (1939. Molat) diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću te doktorirao 1978. disertacijom o teoriji metafore.
 
Za redovnog sveučilišnog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bio je izabran 1989. Bio je stipendist Herderove zaklade u Beču te znamenite Humboldtove zaklade. Bio je predsjednik Hrvatskoga filološkog društva i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
 
Uređivao je brojne časopise (Razlog, Telegram i dr.) te priredio djela nekih suvremenih hrvatskih pisaca (Šime Vučetić, Jure Kaštelan, Ivan Kušan, Miroslav Krleža, Ivan Bunić Vučić, Dragutin Tadijanović, Tin Ujević, Ivo Kozarčanin i dr.). Objavio je knjige iz znanosti o književnosti, esejistike i pjesništva, a prevodi s engleskog i njemačkog.
(Hina)