Predstavljanje knjige Vladimira Rismonda 'Zgode iz Mihine sobe'

Knjigu će predstaviti: Vladimir Rismondo, povjesničar umjetnosti, teoretičar i slikar; Tena Letica Tkalčević, ilustratorica i dizajnerica; Maša Štrbac, povjesničarka umjetnosti i kritičarka te Nada Beroš, urednica knjige i muzejska savjetnica. Ulomke iz knjige govorit će glumac Marko Makovičić.

Zgode iz Mihine sobe, prva je knjiga nove biblioteke Muzeja suvremene umjetnosti, Čitanje umjetnosti, pokrenute u Pedagoškom odjelu MSU-a. Namijenjena je djeci i odraslima, pod geslom: 'Knjige za sve koji rastu', a problematizira pojmove i teme iz umjetnosti kroz ludičke, slobodne i neformalne oblike učenja, povezujući sliku i tekst u jedinstveno štivo.
 
Knjiga Zgode iz Mihine sobe, u koje su se umiješale teorija, umjetnost, Barbara i jedna slijepa mačka, kako glasi njezin puni naslov, više je od slikovnice, a manje od udžbenika likovne kulture. Točnije, radi se o neobičnom hibridu, jedinstvenoj knjizi u Hrvatskoj, u kojoj se složena građa, poput teorije umjetnosti, pojmova iz vizualnih umjetnosti i kulture, predstavlja na intrigantan i zabavan način, kroz priču o jednoj obitelji i jednoj slijepoj mački. Sa zanimanjem će je čitati ili slušati čitatelji u dobi od 8 do 88 godina, premda je autor tekst izvorno nazvao 'Teorijom za dvanaestogodišnjake', smatrajući ih svojim idealnim čitateljima, baš kao što je i glavnome liku u knjizi, dječaku Mihi, dvanaest godina. U njoj fabuliranje i teorija teku glatko, a autor nas neprimjetno uvlači u kompleksan svijet umjetnosti bez posebnih mistifikacija i pretencioznog poučavanja. Stoga je i moguće da se indeks manje poznatih pojmova na zadnjoj stranici jednostavno nazove: 'Važne riječi'
 
Nikakvo čudo jer autor ove knjige je Vladimir Rismondo (Zagreb, 1966), znanstvenik koji je doktorirao s tezom 'Prostor teksta – prostor slike', ujedno i pisacudžbenika Povijest umjetnosti XX. stoljeća (Školska knjiga). Rismondo je istodobno i kritičar i praktičar, koji svoja znanja iz teorije umjetnosti i semiotike svakodnevno dijeli s čitateljima, brusi i stilizira u razgovoru s mladima, učenicima i studentima, kao predavač u srednjoj školi i na fakultetu.
 
Bez pretjerivanja, mogli bismo kazati da smo s Rismondovom knjigom o umjetnosti dobili svojevrstan pandan slavnom romanu norveškog pisca Josteina Gaardera Sofijin svijet.Slično kao što Gaarder predstavlja razvoj filozofske misli kroz povijest do suvremenosti u kojem se isprepleću elementi povijesti filozofije, trilera i priče za mlade, tako i Rismondo, kroz profinjeni humor, uvodi i obrazlaže pojmove poput reda i nereda, prirode i mrtve prirode, kompozicije i konstrukcije, profanog i sakralnog, znaka i značenja, filma i fotografije, dagerotipije i enformela, fraktala i platoničkih tijela, vješto putujući kroz prostor i vrijeme, od Grčke do Tibeta, od Albertija do Maljeviča, kao i kroz krajnje neurednu sobu-svijet dvanaestogodišnjeg dječaka Mihe i njegove osmogodišnje sestre Barbare, 'umjetničke prvakinje' u tužakanju. Da bi sve to dobilo 'institucionalni okvir', u njihove zgode često se miješaju i posreduju između njih Pisac i Slikarica, neautoritarni roditelji, kao i nemoguća slijepa mačka po imenu Husein. Psihologizacija likova je nenametljiva, nedidaktična, ponekad namjerno politički nekorektna, oštra i prodorna, pa je ponekad dovoljna jedna rečenica, poput ove, da shvatimo problem (beskonačnosti): 'Barbara je mala djevojčica, a mala djeca, smješka se mama, beskonačnost poznaju kao svoj džep.' Čini nam se da Mihinu obitelj svakodnevno susrećemo u liftu ili u trgovačkom centru, jedino se mačka Husein pojavljuje kao uistinu poseban i osebujan 'karakter', 'zvijer', čijih se nepredvidljivih reakcija svi pomalo boje. Tako slijepa mačka nehotice postaje središnjim likom knjige, koji sve povezuje, predstavljajući zagonetku i 'trajnu nepoznanicu. Baš poput same umjetnosti.'
 
Vizualno oblikovanje knjige, kao i izgled svim likovima i situacijama, podarila je Tena Letica Tkalčević (Zagreb, 1982) jedna od najdarovitijih grafičkih dizajnerica i ilustratorica mlađeg naraštaja u Hrvatskoj. 'Svaka slika može se zamisliti kao tekst ili čak kao više tekstova koji se mogu čitati', spoznaja je koju je autorica intuitivno ugradila u ilustracije Rismondova teksta, pa je s pravom možemo smatrati suautoricom knjige.
 
Dobro strukturiran odnos riječi i slike, jasna ritmiziranost i preglednost, visoka koloristička profinjenost i sigurno oblikovanje i proporcioniranje, sve je to ilustracije Tene Letice Tkalčević učinilo iznimno pismenim i privlačnim 'likovnim tekstom', koji će podjednako razumjeti najmlađi, ali u njemu uživati i odrasli čitatelji. Kao i svaku dobru knjigu i ovoj ćemo se nužno vraćati nekoliko puta ne bismo li slojevitost teksta i slike mogli pročitati kao znakove nove likovne pismenosti u mediju kompjutorske grafike.
 
Može li se čitati umjetnost? Vladimir Rismondo i Tena Letica Tkalčević pokazali su kako je to itekako moguće. Čas je zabavno i lako, čas zahtjevno i ohrabrujuće, ali nikada ne smije biti dosadno i površno. Ova knjiga i Biblioteka 'Čitanje umjetnosti' ne obećavaju da je lako postati čitateljem umjetnosti. Ali vjerujemo da će odrastanje biti manje bolno, udovi izgledati manje nezgrapno, a prijatelji biti dostupni čak i kad su im mobilni uređaji isključeni, ako se svi udružimo u borbi protiv umnog ljenčarenja. Na dan promocije knjiga će se moći nabaviti po cijeni od 50 kuna.