U knjizi se primjenjuje teorija brojnih autora, napose filozofa kao što su Martin Heidegger, Michel Foucault i Jacques Lacan, premošćujući pritom granicu između klasične filozofije i sfere tehnologije. Studija je vrlo precizna i elokventna elaboracija suvremenog tehno–znanstvenog, političko–ekonomskog poretka. Pritom ona ukazuje na nekoliko ključnih problema s razumijevanjem uloge i konteksta novih tehnologija. Prije svega, riječ je o ozbiljnom utemeljenju teorije novih medija iz perspektive kritike političke ekonomije. Drugo, o svakom se od ključnih problema elaboriranih u knjizi stvaraju pretpostavke za primjenu filozofskog i fenomenološkog pristupa novim medijima. Studija se naslanja na novoobnovljeni teorijski interes i školu dijalektičkog materijalizma (S. Žižek, A. Badiou). I konačno studija, neizravno, raspravlja i s hrvatskim kontekstom proučavanja novih medija, koji je kronično zarobljen u onome što je Heidegger nazivao »aktualnost«. Takvo razumijevanje novih medija u studijima komunikologije, mediologije, politologije i sociologije najčešće ne uspijeva sagledati svu širinu problema. Djelo je relevatna znanstvena studija koja će pridonijeti razumijevanju fenomena novih tehnologija.
Katarina Peović Vuković docentica je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Magistrirala je i doktorirala na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Priredila je zbornik tekstova američkog teoretičara Hakima Beya "Privremene autonomne zone i drugi tekstovi" (2003). Godine 2012. objavljuje studiju "Mediji i kultura. Ideologija medija nakon decentralizacije". Radove publicira u časopisima Crisis & Critique, Badiou Studies, Stasis, Književna smotra, Trípodos i Synthesis Philosophica.
