vrijeme: 29.03.2011.
mjesto: Prag
Desetogodišnji prijatelj 'Sajma knjiga u Istri', češki kroatist i bohemist Dušan Karpatský objavio je izbor pisama koja su mu se kroz pedesetak godina radnoga vijeka nakupila u njegovu arhivu a za koja smatra da ne bi trebala zauvijek propasti, jer s jedne strane svjedoče o suradnji, prijateljstvu i ljubavi, a s druge o književnosti. Epistolar sadrži pisma 140 pisaca, većinom književnika, čija je djela Dušan Karpatský prevodio, ili objavljivao kao urednik čeških književnih časopisa.
Od hrvatskih pisaca tu su: Branko Belan, Ivo Brešan, Vladan Desnica, Ivo Frangeš, Ivan Golub, Vlado Gotovac, Ljudevit Jonke, Davor Kapetanić, Slavko Kolar, Miroslav Krleža, Vojislav Kuzmanović, Ranko Marinković, Tonko Maroević, Marijan Matković, Predrag Matvejević, Slavko Mihalić, Vlatko Pavletić, Pavao Pavličić, Nikica Petrak, Vojmil Rabadan, Ivan Raos, Andriana Škunca, Antun Šoljan, Nikola Šop, Dragutin Tadijanović, Saša Vereš, Igor Zidić…
Prvo predstavljanje netom izišlog Epistolara, objavljenog zaslugom urednice Simone Goldstein nakladnika Antibarbarusa iz Zagreba te sunakladnika Sajma knjige u Istri i University Pressa iz Sarajeva, bilo je u Puli 6. prosinca 2010. na 16. Sajmu knjiga, knjiškoj manifestaciji povodom koje je knjiga objelodanjena i festivala koji je Dušan Karpatský svojim višegodišnjim angažmanom zadužio i zavolio. Deset se godina pulski Sajam druži i prijateljuje s književnim povjesničarom, bohemistom, kroatistom i prevoditeljem Dušanom Karpatskim, ambasadorom hrvatske kulture u Češkoj i obratno, češke kulture u Hrvatskoj, posrednikom svih čeških pisaca koji su u velikom broju stizali u Pulu.
Preveo je mnoge hrvatske romane i pripovijetke, uredio antologije, napisao brojne predgovore, kritike i studije, ostavio je i ostavlja neizbrisiv trag hrvatske književnosti u Češkoj, i naravno, bio i ostao dobri duh puljskoga Sajma knjige u Istri.
Dušan Karpatský, književni povjesničar, bohemist i kroatist (Trebišov, Slovačka, 28. 2. 1935.). Godina 1966.-67. i 1969.-70. lektor češkoga jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Zagrebu objavio bibliografiju prijevoda iz hrvatske književnosti u Češkoj te Češku književnost i Slovačku književnost u Povijesti svjetske književnosti (1975.), kod kuće niz predgovora, pogovora i članaka o hrvatskoj književnosti, a pronašao, preveo i objavio praške, češki pisane, beletrističke autobiografske zapise S. Radića. Rukovodio radom na rječniku pisaca Jugoslavije (1979.). Preveo i u zasebnim knjigama objavio stotinjak djela hrvatske, bosanoskohercegovačke, crnogorske i srpske književnosti, poglavito se bavio opusom M. Krleže i Ive Andrića. Na hrvatski je prevodio poeziju čeških (i slovačkih) pjesnika (npr. Vladimir Holan: Noć s Hamletom, sa Slavkom Mihalićem). Godine 1990. dobio Benešićevu nagradu i postao dopisni član JAZU, 2001. odlikovan redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, 2002. dobio Nagradu INA za širenje hrvatske književnosti u svijetu, 2008. nagradu češkoga ministra vanjskih poslova Gratias agit za širenje dobroga glasa Češke u Hrvatskoj.
